LA STAMPA 7. XII.-USELJAVANJE-VANJSKA POL.

ITALIJA LA STAMPA 7. XII. 1998. Vanjska politika u čamcima Talijanskoj vladi već se nameće jedno još neobjavljeno, dramatično središnje pitanje vanjske politike. Više ne mogu biti dovoljna ni vječna umirujuća izvjesnost uključenosti u NATO, ni nedavno postizanje schengenskih europskih granica. Čamci nemoguće pretrpani izbjeglicama željnih tek da prijeđu bezdane Jonskog mora, zahrđali brodovi novih gusara koji zarađuju na neiscrpnoj osnovnoj sirovini kakva su očajni podljudi, talijanski motorni čamci opravdano zaduženi da noć na noć skupljaju i spašavaju mokro čovječanstvo, koje je nemoguće poslati natrag pošiljatelju: sve su to simboli vanjske politike koja nam neizbježno prodire u kuću morem, od istoka do juga, od Kosova do Alžira, prolazeći Albanijom, Turskom, Bliskim istokom, Egiptom, Libijom, Sirijom, Tunisom.(...) No nije dovoljan samo tihi rad humanitarnih djelatnika; od središnje važnosti postaje, ponovimo, pronalaženje nove, djelotvorne talijanske vanjske politike. Pošto se baš Italija, njezini građani, njezine snage sigurnosti i njezina vlada, moraju izravno suočiti, bez mogućih posrednika, s problemom određivanja naše budućnosti, odnosno, s jasnim i odlučnim upravljanjem u ključnom prijelazu iz poslijeratnog Sredozemlja, paraliziranog hladnim ratom, u uzburkano Sredozemlje dvijetisućite obilježeno etničko-vjerskim sukobima i demografskim neravnotežama.(...) Zaštita kosovskih Albanaca od samovolje srpskog nacionalizma, podržavanje šepajućih institucija u Tirani, jamčenje kraja neprijateljstava u Bosni, već sami po sebi djeluju kao divovske zadaće za zemlju koja nije naviknuta na diplomatsko-vojnu inicijativu preko granice. A njima se još pridružuje i druge, još teže, zamršena nacionalna proturječja Bliskog istoka, suočavanje sa zlom islamskog fundamentalizma, razvojne politike nužne za suočavanje s demografskom eksplozijom naših sjevernoafričkih susjeda. Na prvi bi se pogled činilo hirovitim predložiti si takav raspored obveza, dostojnih ne samo gospodarske sile (što jesmo), no i diplomatske i vojne (što još nismo). Svima je već jasno da su u Italiji, prvi put poslije rata, vanjska i unutarnja politika zapravo postale jedna stvar. Koju godinu smo se mogli praviti da se tim čamcima i brodovima nosimo s nadzorom obala i improviziranim prihvatom. Sada trebamo zasukati rukave, učiniti se vjerodostojnim i podići glas dok ga ne poslušaju na istočnom Jadranu, kao i južno od Jonskog mora i Sicilijanskog kanala", piše Gad Lerner.