IT-imigracija, vanjska politika, sukobi +LA STAMPA 7. XII.-USELJAVANJE-VANJSKA POL. ++ITALIJA+LA STAMPA+7. XII. 1998.+Vanjska politika u čamcima+Talijanskoj vladi već se nameće jedno još neobjavljeno, dramatično +središnje pitanje
vanjske politike. Više ne mogu biti dovoljna ni +vječna umirujuća izvjesnost uključenosti u NATO, ni nedavno +postizanje schengenskih europskih granica.+Čamci nemoguće pretrpani izbjeglicama željnih tek da prijeđu +bezdane Jonskog mora, zahrđali brodovi novih gusara koji zarađuju +na neiscrpnoj osnovnoj sirovini kakva su očajni podljudi, +talijanski motorni čamci opravdano zaduženi da noć na noć skupljaju +i spašavaju mokro čovječanstvo, koje je nemoguće poslati natrag +pošiljatelju: sve su to simboli vanjske politike koja nam +neizbježno prodire u kuću morem, od istoka do juga, od Kosova do +Alžira, prolazeći Albanijom, Turskom, Bliskim istokom, Egiptom, +Libijom, Sirijom, Tunisom.(...)+No nije dovoljan samo tihi rad humanitarnih djelatnika; od +središnje važnosti postaje, ponovimo, pronalaženje nove, +djelotvorne talijanske vanjske politike.+Pošto se baš Italija, njezini građani, njezine snage sigurnosti i
ITALIJA
LA STAMPA
7. XII. 1998.
Vanjska politika u čamcima
Talijanskoj vladi već se nameće jedno još neobjavljeno, dramatično
središnje pitanje vanjske politike. Više ne mogu biti dovoljna ni
vječna umirujuća izvjesnost uključenosti u NATO, ni nedavno
postizanje schengenskih europskih granica.
Čamci nemoguće pretrpani izbjeglicama željnih tek da prijeđu
bezdane Jonskog mora, zahrđali brodovi novih gusara koji zarađuju
na neiscrpnoj osnovnoj sirovini kakva su očajni podljudi,
talijanski motorni čamci opravdano zaduženi da noć na noć skupljaju
i spašavaju mokro čovječanstvo, koje je nemoguće poslati natrag
pošiljatelju: sve su to simboli vanjske politike koja nam
neizbježno prodire u kuću morem, od istoka do juga, od Kosova do
Alžira, prolazeći Albanijom, Turskom, Bliskim istokom, Egiptom,
Libijom, Sirijom, Tunisom.(...)
No nije dovoljan samo tihi rad humanitarnih djelatnika; od
središnje važnosti postaje, ponovimo, pronalaženje nove,
djelotvorne talijanske vanjske politike.
Pošto se baš Italija, njezini građani, njezine snage sigurnosti i
njezina vlada, moraju izravno suočiti, bez mogućih posrednika, s
problemom određivanja naše budućnosti, odnosno, s jasnim i
odlučnim upravljanjem u ključnom prijelazu iz poslijeratnog
Sredozemlja, paraliziranog hladnim ratom, u uzburkano Sredozemlje
dvijetisućite obilježeno etničko-vjerskim sukobima i
demografskim neravnotežama.(...)
Zaštita kosovskih Albanaca od samovolje srpskog nacionalizma,
podržavanje šepajućih institucija u Tirani, jamčenje kraja
neprijateljstava u Bosni, već sami po sebi djeluju kao divovske
zadaće za zemlju koja nije naviknuta na diplomatsko-vojnu
inicijativu preko granice. A njima se još pridružuje i druge, još
teže, zamršena nacionalna proturječja Bliskog istoka, suočavanje
sa zlom islamskog fundamentalizma, razvojne politike nužne za
suočavanje s demografskom eksplozijom naših sjevernoafričkih
susjeda. Na prvi bi se pogled činilo hirovitim predložiti si takav
raspored obveza, dostojnih ne samo gospodarske sile (što jesmo), no
i diplomatske i vojne (što još nismo).
Svima je već jasno da su u Italiji, prvi put poslije rata, vanjska i
unutarnja politika zapravo postale jedna stvar. Koju godinu smo se
mogli praviti da se tim čamcima i brodovima nosimo s nadzorom obala
i improviziranim prihvatom. Sada trebamo zasukati rukave, učiniti
se vjerodostojnim i podići glas dok ga ne poslušaju na istočnom
Jadranu, kao i južno od Jonskog mora i Sicilijanskog kanala", piše
Gad Lerner.