nj10.XI.TAZ:Njem. i jačanje UN i OESS-a

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 10. XI. 1998. Nova crveno-zelena vlada miri se s NATO-ovom ulogom svjetskog policajca "'Kontinuitet, pouzdanost, predvidljivost, saveznička odanost' - naravno, omiljene riječi Joschke Fischera, koje su proteklih tjedana novom njemačkom ministru vanjskih poslova donijele gotovo jednoglasne pohvale u objavljenom mnijenju, pravi su signal Poljskoj i ostalim istočnoeuropskim državama, još iz povijesnih razloga razumljivo zabrinutim zbog moguće izdvojene njemačke politike. Pritom valja napomenuti da bismo i u tom pogledu zbog starih dugova prethodne vlade željeli podrobnije znati što kontinuitet točno podrazumijeva - primjerice, u politici prema prognanicima ili u pitanju sramnog uskraćivanja primjerene odštete nekadašnjim prisilnim radnicima i preživjelim zarobljenicima njemačkih koncentracijskih logora u istočnoj Europi. No, u smjeru Washingtona Fischerove omiljene riječi i slične izjave kancelara Schr?dera i ministra obrane Scharpinga očituju zapravo političku nemaštovitost, naivnost, prostodušnost i nedostatak hrabrosti pri zastupanju dosadašnjih uvjerenja. Osim toga, spomenute riječi prikrivaju - bar retorički - upravo nevjerojatno brzu promjenu temeljnih odrednica crveno-zelene vanjske i sigurnosne politike. U roku od samo četiri tjedna - počevši od zajedničkog Fischerova i Schr?derova posjeta Washingtonu - nova crveno-zelena vladajuća koalicija prividno je sklopila mir s NATO- om kao novim svjetskim policajcem, koji će po potrebi djelovati i bez mandata UN, kao i s angažmanom njemačkih vojnika u tom okviru. Time je crveno-zelena koalicija zapečatila ono što je protekle četiri godine spretnom taktikom rezanja salame sustavno promicao bivši ministar obrane Volker R?he, popraćen blagonaklonom udvornošću kancelara Kohla i tek sporadičnim dvojbama ministra vanjskih poslova Klausa Kinkela. Je li taj razvoj događaja iz protekla četiri tjedna uopće još moguće ispraviti praktičnom politikom sljedećih mjeseci i godina? Šutnja dviju vladajućih stranačkih frakcija i stranačkih baza Zelenih i SPD ne pruža zasad pretjerano povoda za nadu. Sada se gorko osvećuje činjenica da su dvije stranke na početku predizborne borbe u proljeće ove godine dopustile svojim matadorima da temu vanjske i sigurnosne politike izdvoje iz predizborne borbe jer navodno nije pretjerano zanimljiva biračima. Danas je pak javnost očito spremna uljuljkati se Fischerovim i Schr?derovim uvjeravanjima da je odobravanje NATO-ovih zračnih napada na Srbiju bez mandata Vijeća sigurnosti UN 'iznimka u krizi' te da ne stvara presedan; spremna je također uljujkati se neodređenim dogovorima iz koalicijskog sporazuma o jačanju UN-a i OESS-a kao i aktualnom promatračkom misijom OESS-a na Kosovu. Pritom valja napomenuti da ta misija - bude li uopće postavljena u zacrtanom opsegu od 2000 osoba - bitno ovisi o NATO-u. Ispunjenje njezine zadaće ovisi o potpori zrakoplova i o interventnoj postrojbi NATO-a. Eventualni neuspjeh toga pothvata bit će pripisan OESS-u te će - umjesto njegovim jačanjem - rezultirati njegovim slabljenjem. Proteklih je godina OESS već stekao odgovarajuća iskustva u Bosni - slično kao i Ujedinjeni narodi. Fischerova dosadašnja očitovanja o težnji jačanju UN-a potpuno su nekonkretna. Njegov poziv visokoj povjerenici UN-a za izbjeglice Sadako Ogata da posjeti Bonn radi tumačenja politike UN-a prema izbjeglicama odaje zapravo nemoć i nedovoljnu pripremljenost za dužnost njemačkog ministra vanjskih poslova. Kao da Bonn i posebno zelena frakcija nisu najpodrobnije upoznati s prigovorima Visokog povjerenstva UN-a za izbjeglice u vezi s politikom dosadašnje njemačke vlade i s priželjkivanim ispravkama! Dajte novim ljudima više vremena! - tako trenutačno glasi uvriježena reakcija na kritičke upite novoj vladi. No, u vanjskoj i sigurnosnoj politici vremena je jako malo. Na sastanku na vrhu NATO-a, koji će biti održan početkom travnja sljedeće godine povodom NATO-ova 50. rođendana, bit će prihvaćena nova strategija zapadnog obrambenog saveza. Pripremne odluke o novom dokumentu trebale bi biti donesene na zasjedanjima ministara vanjskih poslova i ministara obrane NATO-a u studenom i prosincu ove godine. U dosadašnjim internim raspravama u NATO-u, ponajprije Sjedinjene Države snažno inzistiraju da novi strateški dokument izričito obuhvati i opciju globalnoga vojnog djelovanja NATO-a i bez mandata UN i radi prijetnje upotrebom atomskog oružja u odnosu prema takozvanim državama-negativcima. Uspješan otpor Fischera i Scharpinga tim planovima na odgovarajućim NATO-ovim savjetovanjima zahtijeva vrlo skoru osjetnu veću pozornost dviju vladajućih stranaka i snažniji pritisak na vladu. Doduše, nužno je također da pacifistička ljevica tih dviju stranaka prestane izbjegavati odgovor na pitanje što bi se trebalo dogoditi kada zakažu svi nevojni instrumenti sprječavanja sukoba (odnosno kada nisu ni ozbiljno upotrjebljeni - kao u većini dosadašnjih slučajeva) te se pojavi izravna opasnost humanitarne katastrofe i genocida. U tako zaoštrenoj situaciji podsjećanje na nevojne instrumente jednostavno više nije dovoljno. Upravo zato što Zeleni i SPD nisu ponudili takav odgovor proteklih deset mjeseci od početka eskalacije oružanih sukoba na Kosovu - nisu pokrenute inicijative, primjerice, za stacioniranje postrojbe UN - NATO je uspio ponovno izboriti mjerodavan utjecaj i važniju ulogu svjetskog policajca. Vojna eskalacija oružanih sukoba na Kosovu već prije sljedećeg proljeća odnosno izbijanje sličnih sukoba i u drugim dijelovima Europe sasvim su mogući. Ne bude li nova njemačka vlada jako skoro razvila alternativne prijedloge o vojnoj intervenciji NATO-a i aktivno ih uključila u međunarodnu raspravu, neće joj preostati gotovo ništa drugo nego da službeno i konačno blagoslovi novu ulogu NATO-a kao svjetskog policajca. U tom će slučaju sva lijepa očitovanja težnje jačanju UN-a i OESS-a ostati tek mrtvo slovo na papiru. Nadalje, u tom će slučaju biti poštenije da se crveno-zelena vlada založi za promjenu Povelje UN-a i za njezinu prilagodbu novim međunarodno-pravnim činjenicama", zaključuje Andreas Zumach.