US WASH. POST 8. XI. NATO

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 8. XI. 1998. Razilaženje Sjedinjenih Država i europskih saveznica o pitanju savezničkih ovlasti "Kosovska je kriza donijela ozbiljna razilaženja Sjedinjenih Država i njezinih europskih saveznica. Kamen spoticanja je pitanje ima li NATO pravnu ovlast da pokrene vojnu akciju izvan svog teritorija a bez izričitog odobrenja UN-a", piše William Drozdiak. "Očekuje se da će se raspra o tom pitanju zaoštriti u predstojećim tjednima, dok zapadni vojni savez istražuje novi strateški pristup sigurnosti za dvadesetprvo stoljeće. Nova bi saveznička povelja trebala bi ukras summita povodom pedesetgodišnjice NATO-a. Summit će se sljedećega travnja održati u Washingtonu. Eskalacija savezničkih mirovnih zadaća u bivšoj Jugoslaviji i uloga NATO-a kao najmoćnijeg svjetskog vojnog saveza oblikuju novi saveznički program. Raspru o domašaju savezničkih ovlasti rasplamsala je prošlomjesečna odluka saveza o napadima na Jugoslaviju ako se njezine sigurnosne snage ne povuku s Kosova. Iako su bombaški napadi odvraćeni kad je jugoslavenski predsjednik Milošević u posljednjem trenutku pristao na povlačenje, odluka veleposlanika NATO-a da ovlast za provedbu zračnih napada prenese na glavnog vojnog zapovjednika NATO-a smatra se prekretnicom. (...) Neke europske saveznice, poput Francuske, Italije i Njemačke tvrde da je UN-ova ovlast nužna za buduće savezničke operacije izvan teritorija svojih članica. Oni tvrde da je Kosovo bilo iznimka zbog moguće humanitarne katastrofe koju čine deseci tisuća kosovskih izbjeglica. Za razliku od Sjedinjenih Država, europski diplomati kažu da saveznička prijetnja napadom na Jugoslaviju bez odobrenja Vijeća sigurnosti (gdje postoji mogućnost ruskog i kineskog veta) nije presedan. (...) No Holbrooke, kojeg je predsjednik Clinton imenovao na mjesto novog američkog veleposlanika pri UN-u, tvrdi da bi stalno pokoravanje Vijeću sigurnosti dalo UN-u 'monopol na uporabu sile, a najgorim svjetskim tiranima omogućilo tlačenje svojih naroda.' (...) Strahovi nekih europskih saveznica zbog proširene uloge NATO-a odraz su trajne tjeskobe u nestabilnom svijetu poslije hladnog rata. Prijetnje etničkog separatizma i ponovno oživljenog nacionalizma izronile su kao glavni problemi s kojima se suočavaju države NATO-a (poput Kanade, Turske, Francuske, Italije i Španjolske). 'Nikom se ne sviđa zamisao da se protiv suverene zemlje može upotrijebiti sila zbog načina na koji se ona ponaša prema svojim građanima', izjavio je viši europski diplomat u sjedištu NATO-a u Bruxellesu. 'Prema tom standardu, mogli biste opravdati vojnu intervenciju protiv mnogih zemalja, uključujući i neke članice saveza.' Turska je gotovo zaprijetila vetom na savezničku odluku o Kosovu, ako je ne uvjere kako se kosovski primjer nikad neće primijeniti na Ankarin tretman Kurda. Druge savezničke zemlje koje se suočavaju sa separatističkim pobunama, poput Francuske s njezinim Korzikancima i Španjolske s njezinim Baskijcima, također brine utjecaj takve odluke. Rusko suprotstavljanje savezničkim zračnim napadima, kažu neki diplomati, uvelike je potaknuto sličnošću kosovske krize s ruskim sukobom u Čečeniji. (...) Holbrooke je priznao razloge zbog kojih mnoge zemlje nisu spremne kosovsku krizu smatrati pretečom budućeg ponašanja NATO-a, ali je ustrajao da se njezina važnost ne može poreći. (...)"