US IHT 5. XI. BLAIR

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 5. XI. 1998. Blair nije zamijenio liberale "Prvo je bio marksizam, zatim tačerizam. Sad stiže neodoljiv uspon Tonyja Blaira, koji svoj dobro reklamiran pristup naziva 'trećim putem'. Je li njegov treći put samo put do izbornog uspjeha ili on ima neke nove zamisli koje može ponuditi?", pita se Fritz Bolkestein, član nizozemskog parlamenta i bivši član vlade te predsjednik Liberalne internacionale. "Makroekonomska stabilnost, neovisnost građana, prioritet obrazovanja i infrastrukture, promidžba privatnog poduzetništva - sve je to moguće uzeti iz liberalnih izbornih programa. Premijer Blair usput se oprašta od Keynesa pa onda i od Oskara Lafontainea u Njemačkoj. A u svom oduševljenju globalizacijom, on se ograđuje od drugog kolege socijalista, francuskog premijera Lionela Jospina. Iako teško da je revolucionarna, čovjek mora pozdraviti Blairovu reformu britanske socijalne demokracije. No on pokušava zamisli dati šire značenje, 'ujedinjenjem dviju velikih struja središnje i lijeve misli - demokratskog socijalizma i liberalizma - čiji je razvod ovog stoljeća toliko pridonio slabljenju napredne politike širom Zapada.' Liberalizam, europski stil, veći je dio ovog stoljeća i socijalizmu i konzervativizmu nudio koherentnu alternativu, obično središnje orijentacije. No to nije 'put' koji g. Blair želi slijediti. Njegov treći put niz je zamisli određenih onim što one nisu. On nudi opis onoga što liberali i socijalni demokrati danas imaju zajedničko. Pragmatična suradnja nizozemskih liberala i socijalista u vladinoj koaliciji djeluje dobro, no teško da se radi o rođenju nove političke filozofije. Odan socijalističkom obrascu, g. Blair nas ušutkuje. U svojoj blagonaklonosti on ljudima 'olakšava' život, no u njegovoj pokroviteljskoj državi oni nisu zaista oslobođeni. U tom smislu treći put ima sličnosti s kršćanskom demokracijom. Zamisli g. Blaira elegantno su 'riješene zastarjele ideologije'. Sigurno je da nitko ne želi dogme. No zamijeniti ideologiju - to jest, koherentni niz vrijednosti i načela - golim pragmatizmom, čak i ako je on blagonaklon i smješten oko centra i ljevice, znači krenuti skliskim putem koji na duge staze prije smanjuje nego povećava javno povjerenje u pluralističku liberalnu demokraciju. Iako bi mnogi liberali pozdravili njegove zamisli, one ne tvore liberalnu viziju. Nedostaju misli o slobodi informacija, o ograničavanju regulacija i birokracije te o malim i srednjim tvrtkama. Misli o javnim ustanovama i socijalnom sustavu kojim se upravlja lokalno, koliko je to moguće. Ili misli o tržištu kao dobrom mehanizmu ne samo zato što je mnogo djelotvorniji, već i zato što omogućava najbolju priliku za neovisan život. G. Blair je zasad o stvari najviše raspravljao sa svojim socijalističkim kolegama premijerima, no s ograničenim odjekom. Njegova je publika pažljivo odabrana. U Socijalističkoj internacionali on sjedi za istim stolom s takvim manje reformiranim socijalistima kao što su Daniel Ortega iz Nikaragve i Abdou Diouf iz Senegala. Neizbježan je dojam da su socijalisti izgubili kompas. Njihova zbunjenost proizlazi iz razilaženja u mišljenju među socijal- demokratskim strankama, kao i unutar njih. Liberali, razvod s kojima Blair oplakuje, zasad nisu pozvani. A možda i ne bi trebali biti. Projekt g. Blaira je istjerivanje duhova prošlosti britanskih laburista. Zašto bi se čitav svijet priključio? Želimo g. Blairu sreću kao terapeutu socijalne demokracije. Ako on zaista vjeruje da njegove zamisli znače više od toga, bit će mi drago da ga pozdravim na sastanku Liberalne internacionale radi rasprave. Do tada, mene nije uvjerio."