FR-LE FIGARO 27.11. O GENOCIDU

FRANCUSKA LE FIGARO 27. XI. 1998. Prepirka oko 'genocida' "Kada se govori o genocidu, Nuernberg naćuli uši. Iako su oni kojima se 1946. sudilo na njegovu sudu bili optuženi za ratne zločine u sklopu holokausta kojega je planirao Hitler, židovske su udruge jako osjetljive na brkanje pojmova. One su se pobunile što se za određivanje pokolja Armenaca rabi pojam genocid. Od tada se značenje ovoga pojma proširilo, napose nakon događaja u Bosni i Ruandi. Može li se proširiti dotle da obuhvati i slučaj Pinochet? Unatoč radosti zbog činjenice da je 'jedan diktator uhićen u demokratskoj zemlji', Beate Klarsield misli da optužba za genocid 'neće proći'. Postoji opasnost, upozorava sa svoje strane g. Henri Hajdenberg, predsjednik zastupničkog vijeća židovskih ustanova u Francuskoj (Crif), da se 'ti pojmovi otrcaju'. Gdje završavaju pokolji, gdje počinje genocid i zločin protiv čovječnosti? G. Hajdenberg uočava više od finih razlika: 'Krvava represija može donijeti stotine mrtvih, a da ne bude riječ o zločinu protiv čovječnosti. Zločin protiv čovječnosti je provedba smišljenog plana pokolja i mučenja, bez prethodne nakane da se uništi određena skupina. Ta bi se optužba mogla primijeniti na Pinocheta. Ali ne i genocid koji označava provedbu smišljenog plana koji ide za potpunim ili djelomičnim uništenjem određene skupine.' Crif priznaje da se o stanovitom državnom nasilju koje sliči na genocid može govoriti za Kambodžu, SSSR u doba Staljina i za Ruandu. Alain Finkielkraut ima dvojako mišljenje, sklon je optužbi, ali upozorava i na opasnosti. Ponajprije zato što, kaže, 'Pinocheta se ne može optužiti za genocid, osim ako se pojmovi ne rabe krivo.' Kada je riječ o zločinu protiv čovječnosti, sve ovisi o gledištu. 'Ako je riječ o tome da se ljudskoj raznolikosti oduzima jedan dio njezinih sastavnica, Pinochetu se to ne može pripisati. Ako se zločin protiv čovječnosti shvati kao zločin države, onda on možda djelomično odgovara toj odredbi.' No filozof se zaustavlja na drugim pitanjima: 'Čudno je što će Španjolska, zemlja koja je proglasila oprost za frankiste, vjerojatno suditi Pinochetu.' To nije sve. 'Glasila nisu dublje istražila stvarnost današnjeg Čilea. Bilo bi međutim vrlo važno doznati što o tome misli čileanski Predsjednik, shvatiti zašto se Crkva zauzima za pomirbu, doznati je li demokratski prijelazni režim odabrao oprost samo zbog slabosti. U suprotnom, međunarodno bi pravo moglo preuzeti zadaće državne politike.' Ako se prerano 'iznesu boce šampanjca' i 'proglasi da nakon XX. stoljeća strahota upravo dolazi XXI. stoljeće Zorroa', i najbolje nakane mogu dovesti do tog paradoksa, upozorava Finkielkraut: 'To znači zaboraviti one koje želimo osvetiti'", piše Vexiane de Vezins.