RFE-Razgovor-Ejup Ganić-2-11

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 2. XI. 1998. Razgovor s Ejupom Ganićem, predsjednikom Federacije BiH, vodila je Alma Ćerimagić: - "Kao neophodan uvjet za integraciju Bosne i Hercegovine u Evropu, postavlja se, što je u međuvremenu i glavni kamen spoticanja, pitanje ljudskih prava. Po vašem mišljenju, gdje se do sada u Bosni i Hercegovini stiglo s ostvarivanjem ljudskih prava? = Vidite, to je kategorija na kojoj treba stalno raditi, pogotovo u zemlji kao što je naša koja je ratom porušena, mnoge porodice unesrećene, pomaknute sa svojih ognjišta. Ali stiglo se dotle da imamo neke male oaze u Bosni i Hercegovini, gdje se elementarna ljudska prava dobrim dijelom poštuju. Imate područja koja priznaju privatno vlasništvo i dozvolit će vam da se vratite. Imate područja koja to ne dozvoljavaju. Oni donose nekakve zakone gdje privatno vlasništvo daju državi i onda vas na neki način upućuju od šaltera do šaltera da se borite za to. Dakle, kada je u pitanju taj stupanj kršenja ljudskih prava, u Bosni i Hercegovini zaista postoji veliki spektar toga. Ima sredina gdje stvari dosta dobro stoje, gdje se svakodnevno vidi napredak, a ima sredina gdje se ništa nije pomaklo, gdje duh ratnih zločinaca dominira. I to je stanje koje zabrinjava jer priča o Bosni će se sada svesti na priču o ljudskim pravima. Mi se moramo vratiti na pravo pojedinaca. Mi imamo apsurdnu situaciju da građani Bosne i Hercegovine nemaju ista prava u Bosni i Hercegovini, jedni su konstitutivni u jednom dijelu, drugi su u drugom dijelu. Što to znači? Možda treba eliminirati tu kategoriju konstitutivnosti ako se već ona ne može dogovoriti na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine. - Koja su to ljudska prava koja su najugroženija na ovim prostorima? = Pravo na vjeru, pravo na upotrebu maternjeg jezika, sloboda kretanja, pravo na korištenje vlastite imovine, pravo na školovanje, pravo na političko udruživanje, u skladu s europskim konvencijama. Ja vam moram reći da smo mi na teritoriju Bosne i Hercegovine koji pokriva Federacija BiH, kao jedan od entiteta BiH, dobrim dijelom napredovali, zadovoljili mnoge kriterije i zbog toga Bosna ima šanse. Mi imamo područja u republici srpskoj, a i u cijeloj republici srpskoj, gdje se ne priznaju zakoni koji štite vlasništvo, zakoni koji štite osnovna prava čovjeka. I to je sada u procesu promjene. Nadajmo se da će nešto biti od toga. - U ostvarivanju ovih najugroženijih ljudskih prava koje ste nam upravo definirali možete li nam reći koji su to problemi koji se mogu definirati kao oni na koje se mora fokusirati u rješavanju, u postizanju ostvarivanja tih prava? = Mora se, zaista, u zemlji primijeniti isti aršin. Vi morate zaštititi privatnu imovinu na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine da biste vratili izbjeglice. Ne možete nekom čovjeku dati pravo da svoju kuću u Federaciji proda, a da tuđu kuću u republici srpskoj koju je okupirao u tijeku rata zadrži, pa onda ima i svoju i tuđu. Sada se to događa zato što Ured visokog predstavnika nije simultano, nije istovremeno ustrajao da se Zakon o privatnom vlasništvu prihvati na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine. To je neko taktiziranje međunarodne zajednice, traženje pogodnijih ili boljih karaktera, promoviranje jednih naspram drugih. Međutim, o ljudskim pravima ne može biti pogodbe, to je univerzalna kategorija i mislim da se ta praksa inzistiranja da samo u jednom dijelu imate sva prava a u drugom, vidjet ćemo kasnije, pokazala neprofitabilnom, jer je ona, na neki način, stimulirala pobjedu nekih vrlo nepoželjnih struktura, vrlo radikalnih struktura koje osporavaju multietničnost ove države, koji smatraju da ratni zločinci nisu njihov problem, da njihovi zakoni ne zahtijevaju izručivanje ratnih zločinaca i tome slično. - Koliko smo onda daleko na tom putu ostvarivanja ljudskih prava i, ostvarivanjem ljudskih prava, integracije u Europu? = Ovisi puno o Europi. Mi smo jedan eksperiment Europe i međunarodne zajednice. Bude li ona dosljedna, mi ćemo biti vrlo uspješan eksperiment jer ovdje su se uvažavala ljudska prava u mnogim segmentima prije agresije. Ovdje se zajedno živjelo, respektiralo vlasništvo drugoga, pravo svakog pojedinca na vjeru, pravo da bude biran u onom sustavu koji je bio jednopartijski, ali bar svi smo imali iste šanse, kako da kažem, u izvjesnom smislu kada su u pitanju definirana pravila igre. Došlo je do promjene sustava, do promjene ekonomske osnovice, tako da sada imamo drukčija pravila. Imamo svjetske norme koje moramo uvažavati i mi odlično radimo, svi u Bosni i Hercegovini, ako je pravda podjednaka za svakog. Prema tome ja sam optimist, mi smo europski narod, svi Bosanci. Ovo je naglo izmišljanje matica izvan Bosne i Hercegovine za neke narode i to je jedna umjetna politika u biti, koja je u funkciji održavanja nekih centara moći. I ona se polako pokazuje pogubnom za ljude koji je slijede, pogubnom u smislu njihova materijalnog opstanka, prosperiteta, razvoja njihove porodice i tome slično". (RFE)