US IHT 26. XI. LJUDSKA PRAVA HAARDER I GOERENS

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 26. XI. 1998. Pazite, širenje pojma ljudskih prava može nanijeti nepravdu "Je li pravo na plaćeni godišnji odmor ljudsko pravo? Spada li pravo na cijepljenje u ljudska prava? Ili među ljudska prava možemo ubrojiti pravo na uživanje prednosti znanstvenog napretka? Mi bismo ih radije zvali hvalevrijednim gospodarskim i društvenim ciljevima nego ljudskim pravima. Postoji zabrinjavajuća sklonost da se sve vrste političkih ciljeva označe kao 'prava'. Time bi pojam ljudskih prava mogao izblijediti, a temelji bi se mogli izgubiti iz vida. U lipnju je UN-ova povjerenica za ljudska prava Mary Robinson izjavila pred Europskim parlamentom da postoji neravnoteža između političkih i građanskih prava, s jedne strane, i gospodarskih, društvenih i kulturnih prava, s druge, te da se na ovo posljednje mora staviti naglasak. Naravno, nema ničega lošeg u tome da se više pozornosti posveti gospodarskoj i društvenoj nepravdi. Gospodarski i društveni uvjeti u mnogim su dijelovima svijeta očajni i zasigurno ih treba poboljšati. Ono što nas brine jest zamisao koja stoji u pozadini, a izražena je i na Svjetskoj konferenciji za ljudska prava u Beču 1993. - da jedno pravo ne bi trebalo imati prednost pred drugim i da su sva jednako važna. Za nas, ta prava nisu jednako važna. Pravo na slobodu izražavanja ili pravo na život ne bi smjeli biti izjednačeni s pravom na plaćeni odmor ili pravom na sudjelovanje u kulturnom životu. Nazivajući svaku vrstu društvenog ili gospodarskog cilja ljudskim pravom, umanjujemo relativnu težinu istinski važnih ljudskih prava, a u njih uključujemo pravo na slobodu mišljenja, izražavanje mišljenja i vjerskih uvjerenja, pravo na slobodno udruživanje, pravo na život, pravo na slobodu i sigurnost. Pošteni i pravedni pravni sustav također je vrlo važan. Ta temeljna prava regulirana su Međunarodnim ugovorom o građanskim i političkim pravima. A ona ne bi smjela biti ravnopravna sa zahtjevima poput 'prava na rad' i drugih, navedenih u Međunarodnom ugovoru o gospodarskim, društvenim i kulturnim pravima. Svjesni smo da oba ugovora proizlaze iz Opće deklaracije UN-a o ljudskim pravima, koja ove godine slavi svoju pedesetu obljetnicu. Deklaracija je proizvod hladnog rata, i njezina predodžba o pravima veoma je široka, kako bi svi bili zadovoljni. (...) Pedeset godina nakon prihvaćanja Opće deklaracije, treba još štošta učiniti. Svakoga dana ljudska se prava grubo krše. Potrebni su novi pokušaji promicanja univerzalnog poštivanja ljudskih prava. Trebali bismo se usredotočiti na ta temeljna ljudska prava i boriti se za njihovo univerzalno poštivanje. Pravo jedne osobe podrazumijeva obvezu nekoga drugog, često države. U slučaju političkih i građanskih prava, dužnost države je da se ne miješa nego da ljudima dopusti slobodno izražavanje. U tome nema financijskog troška. Stoga nema razloga zbog kojega ljudi u siromašnijim državama ne bi uživali ista politička prava kao i oni koji žive u bogatim zemljama. Što se tiče gospodarskih i društvenih prava, vlade mogu uvijek, s pravom ili ne, tvrditi da imaju dobre namjere, a zatim za neispunjavanje svojih obveza okriviti nedostatak sredstava. Stoga ljudska prava tu ne mogu biti univerzalno poštovana. A ako se prihvati da se poštovanje nekih ljudskih prava jednostavno ne može osigurati, postaje teže tvrditi da se ona druga mogu. Ili bi se vođe s nedostatnim demokratskim sklonostima mogli pokušavati izvući pružanjem gospodarskih i društvenih prednosti umjesto političkih prava. Mogli bi reći: 'Pa, ljudi nemaju slobodu mišljenja, ali imaju zdravstvenu zaštitu', ili 'Ljudi nemaju pravo na mirno okupljanje, ali svima je zajamčen posao.' Tipično je da je zamjenik kineskoga premijera Qian Qichen koristio tu izliku na nedavnoj međunarodnoj konferenciji za ljudska prava u Kini. On je želio da svijet prizna povećanje životnog standarda u Kini, ali je htio spriječiti kritiziranje Pekinga zbog ograničavanja političke slobode. Ljudsko dostojanstvo i važnost pravde nisu više samo stvar Zapada, nego i Azije. Univerzalnost ne znači uniformnost. Opća deklaracija štiti kulturnu i vjersku različitost. Tako, osvrćući se na razvoj u proteklim desetljećima i stvarajući program za predstojeće godine, naš je zaključak jasan: Borite se za viši životni standard, svakako, ali nemojte zaboraviti što je zaista važno", pišu g. Berthel Haarder, potpredsjednik Europskog parlamenta i g. Charles Goerens, član podpovjerenstva za ljudska prava.