NJEM 24. XI. TAZ: MOŽE LI NJEMAČKA PREDLAGATI PROMJENU NATO-VE STRATEGIJE?

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 24. XI. 1998. Zbrka oko strategije prvog udara "U okviru ispunjavanja obveza o atomskom razoružanju iz sporazuma o zabrani širenja potrebe atomskog naoružanja, nova njemačka vlada zalagat će se za smanjenje stanja pripravnosti atomskog naoružanja kao i za odustajanje od strategije prvog atomskog udara' - ta rečenica iz koalicijskog sporazuma, sklopljenog 20. listopada ove godine, najvjerojatnije neće izazvati sukob sa SAD, izjavio je jučer u Washingtonu njemački ministar obrane Rudolf Scharping. Pritom valja napomenuti da je taj sukob odavno izbio. Već početkom studenoga njemački kancelar Schroeder čuo je vrlo kritičke napomene o tom pasusu prilikom sastanka s glavnim tajnikom NATO-a Solanom u Berlinu dok je njemački ministar vanjskih poslova Fischer doživio isto na sastanku sa svojom američkom kolegicom Madeleine Albright. Po navodima iz krugova bliskih Solani, njemački kancelar 'nije mogao odgovoriti na važna pitanja glavnog tajnika NATO-a'. U to su vrijeme Schroeder i Fischer još pokušavali umiriti svoje partnere napomenom da navedena rečenica iz koalicijskog sporazuma zasad nema praktično značenje za politiku nove vlade. No, pod utjecajem njemačkih i međunarodnih neovisnih organizacija, njemačka je vlada nešto kasnije bila prisiljena ispraviti svoje stajalište. Umjesto da s tri NATO-ove atomske sile - SAD, Francuskom i Velikom Britanijom - glasuje protiv rezolucije Glavne skupštine UN o atomskom razoružanju i odbacivanju strategije prvog udara, njemačko se izaslanstvo suzdržalo od glasovanja a objavilo je i pozitivno očitovanje o ciljevima rezolucije. Glasnogovornik State Departmenta James Rubin i ostali američki dužnosnici odbacili su mogućnost bilo kakvog odustajanja od opcije prvog udara odnosno od smanjenja NATO-ova stupnja atomske pripravnosti. Zar Scharping nije dovoljno upućen u ta zbivanja? Ili njegova konstatacija podrazumijeva da rečenica iz koalicijskog sporazuma nije bila ozbiljna odnosno da više ne vrijedi? Scharpingove izjave kao i izjave ostalih vodećih diplomata i političara za pitanja sigurnosti pokazuju da nemaju zajedničku strategiju u glavnim pitanjima. Što znači 'kontinuitet' vanjske politike u odnosu na NATO i UN? Dopušta li očitovanje Schroederove vlade o 'obvezama Njemačke u okviru Atlantskog saveza' i kritičko članstvo, a time i zasebne njemačke prijedloge o promjenama NATO-ove strategije kao i otpor nastojanjima SAD da i bez mandata UN pretvore NATO u svjetskog policajca? Potrebno je hitno interno koalicijsko razjašnjavanje tih pitanja. Naime, odluke o strategiji zapadnog saveza bit će donesene do washingtonskog sastanka na vrhu NATO-a u travnju 1999.", podsjeća na kraju analize Andreas Zumach.