manifesto 11. XI.- Vatikan, Bugarska

ITALIJA IL MANIFESTO 11. XI. 1998. Četrdeset talijanskih godina terorističkog 'heroja' "Nakon Papina posjeta Hrvatskoj, prigodom kojega je rehabilitiran kardinal Stepinac, suradnik genocidnog režima Ante Pavelića, jedan drugi događaj ponovo pokazuje veze predstavnika balkanskog fašizma, Vatikana i Italije. Ovih dana u Rim stiže Juri Ivanishev, zastupnik SDS-a, desne stranke koja je na vlasti u Bugarskoj, kako bi od talijanske vlade zatražio povratak u domovinu posmrtnih ostatka Ivana Mihajlova, osobe koja se u Sofiji slavi kao domoljub, no koja je zapravo bila jedan od najžešćih predstavnika balkanskog fašizma, pa i osobni prijatelj ustaše Ante Pavelića. Mihajlov je dvadesetih i tridesetih godina vodio VMRO, terorističku organizaciju koja je za cilj imala pripojiti Makedoniju Bugarskoj, i koja je sudjelovala u represiji bugarskog fašističkog režima protiv komunista i demokrata, u kojoj je ubijeno tisuće antifašista. VMRO su potpomogali i financirali talijanski fašisti, a Mihajlov je održavao kontakte, pa i izravne, s Mussolinijem, a kasnije je surađivao s nacistima. Tijekom rata živio je u Zagrebu kao osobni Pavelićev gost, kasnije je, 1948., Mihajlov došao u Italiju s lažnim identitetom (u okviru operacije seljenja nacističkih zločinaca i njihovih suradnika koju su organizirali CIA i Vatikan), te se smjestio u Rimu, gdje je, sve do smrti 1991., mirno živio, objavljujući časopise, i održavajući kontakte s ustaškom zajednicom koja je emigrirala u Argentinu. Rehabilitacija Mihajlova u Bugarskoj djelo je, prije svega, obnovljenog VMRO-a, koji se nalazi u vladajućoj koaliciji i koji zagovara revanšističku politiku prema Makedoniji. Prije nekoliko mjeseci podignut mu je spomenik u središtu Sofije, a sada povjerenstvo za povratak posmrtnih ostataka izjavljuje da mu želi izgraditi mauzolej. No postoje i druge pojedinosti, poput činjenice da će se izaslanstvo uputiti u Vatikan i zatražiti povrat dragocjenih Mihajlovljevih osobnih arhiva, koji se nalaze u posjedu jednog hrvatskog kardinala koji je štitio bugarskog teroristu, ili činjenica da članovi bugarskog povjerenstva za povratak posmrtih ostataka računaju na podršku Gianfranca Finija. No to nije sve, pedesetih je godina u Njemačkoj izbio skandal kada su bili objavljeni dokumenti u svezi s identitetom dužnosnika Gestapoa koji je 1934. povjerio Mihajlovu organizaciju ubojstva jugoslavenskog kralja Aleksandra I. Tom se prigodom otkrilo da je naručitelj atentata, po izravnoj Goeringovoj zapovijedi, bio Hans Speigel, koji je pedesetih godina postao zapovjednikom kopnenih snaga NATO-a u Europi. Inicijativa za povrat posmrtnih ostataka Mihajlova dolazi u osjetljivom trenutku bugarskog i makedonskog političkog života. Sofijski listovi likovali su radi uvjerljive izborne pobjede koju je postigla druga stranka koja se poziva na Mihajlovljevu terorističku organizaciju, VMRO-DPMNE, a koja se smatra probugarskom snagom koja bi mogla utjecati na Makedoniju da sve više gravitira susjednoj zemlji. Koje su, pak, namjere sofijske vlade jasno je pokazao predsjednik bugarske skupštine Ivan Sokolov kada je ljetos javno izjavio 'da se granice s Makedonijom moraju što prije izbrisati' i da 'nitko nije više Bugarin od stanovnika Makedonije'. Službeni krugovi u Sofiji ne priznaju postojanje makedonske nacije i jezika, i svoje susjede smatraju u potpunosti Bugarima, time jasno iskazujući aneksionističke ciljeve. Unatoč jačanja revanšista, Italija i dalje nastavlja aktivno potpomagati bugarsku vladu, kao što to svjedoče nedavni posjeti Scalfara i Prodija, i činjenica da je naša zemlja postala glavni trgovinski partner Sofije, istisnuvši Njemačku. Dva važna talijanska proizvođača oružja, Marconi i Alenia, potpisuju važne ugovore i s Bugarskom i s Makedonijom. Naša zemlja, zapravo, na taj način naoružava dvije zemlje koje bi, u ne tako dalekoj budućnosti, mogle biti zaraćene strane u tko zna kojem po redu sukobu", piše Andrea Ferrario.