avvenire 15. XI.- Indonezija-zapad-demokracija

ITALIJA AVVENIRE 15. XI. 1998. Bez demokracije tržište propada "(...)Sadašnje stanje u Indonezije može se razmatrati iz dva različita kuta, premda povezana i međusobno ovisna. No, niti jedan, niti drugi, ne dopuštaju Zapadu da jednostavno ostane po strani i promatra. Kriza bivše nizozemske kolonije znatan je dio takozvane 'azijske krize' koja pogađa cijeli jugoistok kontinenta. U Južnoj Koreji svakoga je tjedna novih deset tisuća nezaposlenih, u Maleziji vrijednost dionica na burzi u jednoj godini pala je za više od 75 posto, u Indoneziji se broj siromašnih od 22 milijuna popeo na 88 milijuna (oko 50 posto stanovništva). Azijska kriza prva je prava globalna kriza. Prvenstveno stoga što je precjenjivanje gospodarstva tog područja, koje je prethodilo krizi i koje ju je napravilo toliko razornom, izravna posljedica gospodarskih tokova i financijskih politika poteklih iz sasvim drugih područja svijeta.(...) S gospodarskoga gledišta, očito je da indonezijsku krizu ne mogu riješiti oslabljene lokalne snage. No isto tako treba biti jasno da se ona ne može preskočiti kao nešto što se nas ne tiče. Već smo vidjeli kako je tijek tih gospodarstava bio pod odlučujućim utjecajem zapadnih gospodarstava, i kako su ova čak i izvukla poneku korist iz te krize.(...) Važno je podsjetiti američkog Predsjednika, koji je ponovno čvrsto na svom položaju, da su u povijest ušli i Eisenhower, jer je pobijedio Hitlera, no i Marshall, jer je iz bijede izvukao milijune Europljana. Političkim rječnikom, indonezijska kriza je najtragičniji pokazatelj da tržišno gospodarstvo bez demokracije mora propasti. Iz niza prilično jednostavnih razloga. Na prvom mjestu stoga što je, dugoročno, teško zamisliti da onaj kojemu je dopušteno (više ili manje iskreno) da bude 'tvorac' vlastite gospodarske sudbine, može prihvatiti da drugi odlučuju o njegovoj političkoj sudbini. Potom, stoga što bez političke demokracije nema nikakvog jamstva da će osobna prava (uključujući i ona na vlasništvo) biti stvarno, trajno i dosljedno, poštovana. Drugim riječima: bez demokracije pravo nije sigurno. I konačno, jer slobodna razmjena ideja i tisuće informativnih mreža uz sudjelovanje pojedinaca, koje se mogu stvoriti, i koje se stvaraju odozdo, 'besplatno' nudi, zahvaljujući demokratskim slobodama, komunikacijsku infrastrukturu (od životne važnosti za bilo koje tržište) koju, pak, autoritarni režimi moraju umjetno, mukotrpno i loše stvarati odozgo. Zbog toga zbira razloga Indonezija neće moći potpuno izići iz krize ako odmah ne pristupi stvarnoj demokratizaciji režima. Iz tog razloga bi pomoć Zapada i MMF-a trebalo dati, postavljajući uvjete u tom pravcu, a ne, kao što se međutim redovito događa, prateći samo prihvaćanje 'dostatno' restriktivnih politika vlade u Džakarti. Interes cijelog svijeta da republika-arhipelag, najveća azijska muslimanska zajednica, ne eksplodira je golem. To je poznato. 'Novost' je da danas stabilnost dolazi demokratizacijom, budući da će samo indonezijska vlada potvrđena narodnom voljom biti u stanju suočiti se s teškim poslom gospodarske i političke obnove zemlje", piše Vittorio E. Parsi.