US IHT 9. XI. ROSENFELD RUSIJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 9. XI. 1998. Smanjivanje velike američke strategije pretvaranja Rusije u demokraciju "Istaknuta žrtva sloma rublja i koječega drugog u Moskvi ambicija je Bushove i Clintonove vlade da pridonese ruskom preobraćenju u tržišnu demokraciju i partnerstvu u upravljanju globalnim neredom", piše Stephen S. Rosenfeld. "Radi se o posebnoj vrsti nesretnog slučaja, u kojemu je posljedica prije ranjavanje nego smrt. Ozbiljnost tog ranjavanja je nesigurna. Američka politika odustala je od velikog pristupa, ali je i dalje uključena u određene projekte s Rusima. Washington je nesklon ponuditi bilo kakve riječi ili djela koji bi govorili o ičem sličnom ponovnom obuzdavanju moskovskog poretka. Clintonova momčad nikad nije sjela i službeno odlučila da bi sad bio prikladan (ili neizbježan) skromniji pristup. Ona se sad prema ruskim okolnostima postavlja razmjerno manje fleksibilno nego prije pada rublja. Washington je morao odstupiti i, najbolje što može, uhvatiti se u koštac s novom ruskom vlasti nejasne stručnosti i svrhe. U proteklih nekoliko mjeseci američka je vlada smislila odgovor na tri istovremene, nepredviđene te, prema službenom stajalištu, nezaslužene i potpuno nepoštene ruske nevolje: slom svjetskih cijena njezinih glavnih izvoznih proizvoda, infekciju stranih ulagača azijskom groznicom i slom njezine valute i bankovnog sustava. Američki dužnosnici koji poznaju prve Clintonove pokušaje primjene MMF-a kao poluge za provedbu reforma, odbijaju optužbu ruskih i američkih kritičara da je vlada uletjela bez brižno razrađenog plana i bila nemarna u provedbi. Kako sami kažu, oni su vidjeli rizik, ali i mogućnosti pa su se uključili. Oni su voljni priznati kako su do određene mjere podcijenili kako će ruska veličina i njezine kulturne zapreke opteretiti modernizaciju zemlje. (...) Ipak, dužnosnici osjećaju da je loša sreća, primjerice pad svjetskih cijena nafte, udijelila zaista teške udarce. Sad, pod sve bljeđim predsjedništvom Borisa Jeljcina i novom vladom premijera Jevgenija Primakova, Rusiji se priznaje barem očuvanje oblika svoje nove političke demokracije. No ona uočljivo i uznemirujuće odmiče od tržišnih reformi. Taj preokret ima oštre implikacije, prvo za Rusiju. Stanje gospodarstva moglo bi se pogoršati. To nosi rizik političke krize. Ruska natražnjačka gospodarska politika još više otežava proračunsku potporu MMF-a. Ipak, vlada prosuđuje da te okolnosti ne moraju sazrijeti u smrtonosnu krizu. Vlada vjeruje da Sjedinjene Države moraju ostati uključene u Rusiji - primjerice u suradnji za smanjenje nuklearne prijetnje, pružanju pomoći u hrani, promidžbi energetskih dogovora i ohrabrivanju kontakata za podupiranje civilnog društva te demokracije u nastajanju. Kanal Al Gore - Viktor Černomirdin, struktura stvorena za dodavanje političke težine birokratskim poslovima, i dalje je na raspolaganju, iako trenutačno nije previše aktivna. Općenito, namjera je ne dopustiti da razočaranje odvrati Washington od stvaranja vjerodostojnog mišljenja o tomu kamo Rusija ide i kako Sjedinjene Države mogu pomoći. Smatra se boljom polovicom realizma odbaciti prosvijetljen pristup izgradnji demokracije i slobodnom tržištu. Rusima se savjetuje da sami donose odluke. U Washingtonu se čuju pozivi na smjenu naraštaja u Rusiji, a uopće nema poziva na stvaranje američke velike strategije. Koja vlada ne bi bila razočarana propašću onoga što je, na posljetku, bila njezina glavna vanjskopolitička inicijativa: dovesti Rusiju u čarobni krug slobodnog svijeta kao uspješnog preobraćenika i pouzdanog kolegu? Ograničavanje u percepciji i politici bilo je neizbježno. No mi, Amerikanci, određeni smo našim težnjama kao i našim postignućima, a ovo još nije gotovo."