fr-liberation 14/15.11 eu gospodarstvo

FRANCUSKA LIBERATION 14./15. XI. 1998. Europa doslovce prikovana "Ljevica je na vlasti u Francuskoj, stiže u Njemačku, a jača u Italiji. Normalno je da svugdje govori o promjeni gospodarske politike kako bi se potaknuo rast i zapošljavanje. I to je dovoljno da bi se neki zanijeli ili prestrašili, vjerujući da se najavljuje 'krivovjerna' promjena gospodarske politike na području eura. Međutim, ako se pogleda izbliže, tri zemlje nisu daleko od savršenog sporazuma. Talijani koji očekuju tešku 1999., predlažu da se 'ugovor o stabilnosti', tekst koji zemljama eura nameće jaku proračunsku stegu, ne tumači kruto. Odnedavno njihovi vođe predlažu da se u obračunavanju javnog duga ne uzimaju u obzir troškovi ulaganja. Njihov prijedlog ima smisla: troškovi ulaganja, iako pridonose rastu i, na koncu, povećanju poreza, sami se financiraju. Gospodarska obnova putem javne potrošnje, tko je spreman pokušati? Svakako ne Dominique Strauss-Kahn za kojega rasprava o ugovoru o stabilnosti 'nije tema'. Prije nekoliko dana on se u Londonu 'bez dvojbe' očitovao za nastavak 'potrebnih prilagodba državnih financija'. U četvrtak na RTL-u ministar je bio vrlo jasan: vlade moraju ponovno napuniti proračunske 'baterije' kako bi bile spremne ako dođe do 'jakog udarca'. Dužnost je središnjih bankara da podupiru rast ako bude potrebno. 'Ne bi bilo ludo da stope budu manje.' U tom prijedlogu nema ničeg lošeg: većina europskih gospodarstvenika, kako desničara, tako i ljevičara, misli isto. Jesu li Nijemci spremni na promjenu proračunske politike? Očito ne: u utorak je u svom govoru o općoj politici u Bundestagu Gerhard Schr?der upozorio da će se zauzeti za smanjenje javne potrošnje. Jedino njemačko odstupanje odnosi se na dijalog između vlade i središnje banke. Suradnici Helmuta Kohla nisu htjeli kritizirati Bundesbanku, poštujući načelo 'bjelanjka' ('središnji bankar je sve čvršći ako ga se tuče'). Socijaldemokrati se odvažuju svaliti krivnju na svoju središnju banku, kao što je već više puta pokazao Oskar Lafontaine, ministar financija. Ako postoji jedinstveno bojište europske ljevice, onda je to radi uspostave 'dijalektičkog sukoba' s neovisnom Središnjom europskom bankom (SEB). Pitanje je hoće li SEB prihvatiti sudjelovanje u tom dijalogu ili će, dajući jedanaestorici pouke iz proračuna, i dalje bjesniti ako ovi zadnji pokušaju poboljšati europsko gospodarsko usklađivanje", kaže Pascal Riche.