US NY TIMES 25. X. EUROPA

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 25. X. 1998. Europa se vratila, i zabrinuta je "Čudna se stvar dogodila prošli tjedan: bivši je komunist postao premijer Italije po prvi put u povijesti, pa ipak vrijednost talijanske lire nije pala zbog straha od ljevičarske gospodarske politike", piše Edmund L. Andrews. "Ta, naočigled, dobroćudna reakcija, proizlazi djelomično iz stvarnosti talijanske politike; nova vlada Massima D'Aleme jest mišmaš ljudi iz svih dijelova političkog spektra. No bio je to također pokazatelj osebujnog stanja Europe uoči svog najvećeg eksperimenta u poslijeratnom razdoblju. Samo 10 tjedana prije nego što 11 europskih zemalja usvoji euro kao zajedničku valutu, umjesto maraka, franaka i lira, Europa odjednom postaje svjetski bedem gospodarske sigurnosti. Daleko od toga da budu uznemireni promjenama i neizvjesnošću, trgovci se hvataju europskih valuta (uključujući i lire) kao svojih omiljenih sigurnih utočišta od meteža koji potresa Aziju, Rusiju, a sad čak i Sjedinjene Države. Europske su valute od kolovoza narasle za oko 10 posto. U načelu, to je svjedočanstvo europske solidnosti. No, u praksi to znači vatreno krštenje eura i njegova nadglednika, novu Europsku središnju banku. To je postalo jasno prošloga tjedna. Rasprava koja sad bjesni kontinentom jest hoće li euro biti pomalo prevjerodostojan i prejak, što bi značilo da bi europska roba postala preskupa za potrošače s drugim valutama. Upravo kad je nova središnja banka najviše zaokupljena dokazivanjem svoje političke neovisnosti, političari širom Europe gnjave ju zahtjevima za slabijim eurom i nižim kamatnim stopama radi poticanja uzimanja zajmova i ulaganja. Zbor je prošli tjedan postao znatno glasniji, nakon što je Europsko vijeće smanjilo svoje predviđanje rasta za slijedeću godinu s 3,2 posto na 2,6 posto . U Njemačkoj, gdje su socijaldemokrati porazili kancelara Helmuta Kohla na izborima, novi kancelar Gerhard Schr?der i njegov ministar financija ojačali su zahtjeve za nižim kamatnim stopama i čak su predložili povratak nekom obliku čvrstih tečajeva na svjetskim tržištima. U Francuskoj je socijalistički premijer Lionel Jospin također pozvao na sično. A u Europskom vijeću dužnosnici govore o ublažavanju oštrih poreznih zahtjeva koje su postavili kako bi međusobno uskladili 11 zemalja i tako osigurali vjerodostojnost eura. Novi središnji bankari Europe još više pritiska osjećaju od Sjedinjenih Država. Budući da Savezne pričuve smanjuju kamatne stope zbog vlastitih gospodarskih briga, Europska središnja banka odjednom strši kao najoštrija svjetska zagovornica čvrste valute. Ispod svega nalazi se temeljnije pitanje o stanju u Europi. Iako su ekonomisti nedavno započeli smanjivati predviđanje o rastu slijedeće godine, većina još uvijek predviđa da će, po prvi put u mnogo godina, Europa s eurom (zahvaljujući djelomice učinkovitosti trgovine koju omogućava uporaba jedne, umjesto mnogih valuta) rasti brže od Sjedinjenih Država. No, dok ostatak svijeta izgleda sve tmurnije i tmurnije, pitanje se svodi na ovo: je li Europa 'otok stabilnosti', kao što mnoge europske vođe tvrde? Ili je ona samo posljednja kockica domina koja će pasti? Prirodno, nema mnogo jasnih znakova. No, vrijedi zabilježiti trendove. Možda je najpozitivnija i najmanje cijenjena promjena dramatično poboljšanje u konkurentnosti europske proizvodnje. U Njemačkoj su proizvođači automobila i strojeva naučili proizvesti daleko više s daleko manje ljudi. Oni su također promijenili dizajn svojih proizvoda, ponovno promislili način svog poslovanja i sklopili domišljate dogovore s radničkim sindikatima, kako bi na radno mjesto doveli više prilagodljivosti. Drugi su događaji manje ohrabrujući. S iznimkom zemalja poput Nizozemske, kontinentalna je Europa i dalje preopterećena visokim porezima, skupim socijalnim programima i veoma visokom cijenom rada. Povrh toga, postoje jasni znakovi nečeg što bi mogli nazvati 'umorom od reformi'. Nakon što su izdržali godine smanjenja proračuna da bi ispunili porezne zahtjeve za euro, glasači se priklanjaju ljevičarskim vladama sklonim podupiranju socijalnih programa. Schr?der, koji je kampanju vodio kao 'novi' socijaldemokrat nejasno usmjeren prema biznisu, razbjesnio je njemačku industriju skicirajući povratak ljevičarskim prioritetima. Njegova nova koalicija, koja po prvi put uključuje i stranku Zelenih, obećala je poništiti radničke reforme koje je Kohl uspio progurati. Što je još važnije, ona je napravila nacrt poreznog plana s premalo smanjenja općeg poreznog tereta, koji obuhvaća oko polovice njemačkog ukupnog proizvoda i dobar dio tereta prevaljuje na business. Ona je također dala prešutnu potporu zahtjevima za povećanjem nadnica golemog metalskog njemačkog sindikata. Slom talijanske vlade Romana Prodija bio je još živahniji znak zamora reformama. Prodi je izgubio većinu u parlamentu nakon što su se reformirani komunisti pobunili zbog njegovih planova za smanjenje proračuna. Komunisti su prošle godine pokušali isto, no nisu uspjeli, jer su Talijani željeli smanjiti svoj proračunski manjak dovoljno da bi se kvalificirali za euro. No sve se to promijenilo prošlog svibnja, kad je Italija u tom uspjela pa je pritisak za strogošću oslabio. S obzirom na to, zašto su tržišta valute tako puna nade? Odgovor je da političari ne nadziru novu središnju banku. A predsjednik banke, Wim Duisenberg iz Nizozemske, stvoren je za ulogu čangrizavog bankara koji ne dopušta političarima da se s njim poigravaju. Krupan čovjek prodornih plavih očiju i sijede kose, Duisenberg za sad odbija mijenjati svoju a usavršio je i mrzovoljno mrštenje koje televizija krasno prenosi. 'Europska središnja banka već posjeduje vjerodostojnost na financijskim tržištima, a to možete vidjeti iz dosadašnjih događaja', izjavio je viši ekonomist Deutsche Bank Researcha, Bernhard Speyer. No zadaća koja je pred bankom nije laka: bude li Duisenberg malo preoštar mogao bi ubrzati stvarni pad u Europi; bude li malo preblag, snaga eura mogla bi godinama biti potkopana. 'Ono s čim se suočavamo za 8 do 10 tjedana velika je promjena, a u situaciji poput te uvijek neke stvari mogu poći krivo', izjavio je Speyer. 'Čovjek baš ne želi riskirati.'"