US CHR.SCI.MON. 3. XI. RUSIJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 3. XI. 1998. U siromašnijoj Rusiji rastu nuklearni rizici "Rujan nije bio dobar mjesec za rusku nuklearnu sigurnost", piše Judith Matloff. "Prvo je pet vojnika na terenu za nuklearne pokuse u Novaji Zemlji ubilo kolegu, zgrabilo taoce i pokušalo oteti zrakoplov. Sljedećega tjedna mornar u Murmansku ubio je sedam ljudi na nuklearoj podmornici i zaključao se u odjel gdje se inače drži nuklearno oružje. Zatim je vodnik ubio dvojicu kolega u kompleksu koji obrađuje potrošeno nuklearno gorivo. Vojni dužnosnici kažu da je riječ o izoliranim incidentima i da bivša velesila još ima pun nadzor nad svojih 30.000 komada nuklearnog oružja, raketa, baza i podmornica. No analitičari se brinu da bi zbog gospodarskoga nereda u Rusiji, ozbiljan pad životnog standarda mogao donijeti strašne opasnosti. Budući da radnici i vojnici mjesecima nisu dobili plaće, postoji iskušenje da se prodaju tajne i materijali poput plutona. Stres i niski moral mogu voditi borbama između čuvara. A nedostatak novca znači da se potrebni popravci ne mogu izvršiti. 'Ljudi imaju svoje slabosti', kaže Vladimir Kosirev, umirovljeni general, koji iznosi uznemirujući scenarij mogućeg curenja sigurnosnih podataka ili čak pobuna. Prema uredu vojnog tužitelja, zločini koje su počinili vojnici uvježbani za strateške rakete, uključujući i nuklearne i svemirske postrojbe, narasli su prošle godine za 25% u usporedbi s godinom prije. Ruske nuklearne položaje čuva oko 30.000 vojnika ministarstva obrane. Daljnjih 600.000 civila radi u dobro čuvanim zatvorenim gradovima ili tvornicama. Čelnik vojnog odsjeka koji nadgleda nuklearne položaje, general pukovnik Igor Voljnkin, rekao je 9. listopada novinarima da je osobno odbio 8 od 30 diplomanata vojne škole jer ih je smatrao nesposobnim da služe u nuklearnim objektima. 'Rusija je sposobna za održavanje svoje nuklearne opreme i sigurnosti', izjavio je on. No vojni i civilni radnici sve se više žale zbog zaostataka u plaćama, koje se u nekim slučajevima protežu i na 10 mjeseci, te potrebe za uzgojem vlastite hrane ili radom u 'fušu' samo da bi se preživjelo. Proteklih su nekoliko mjeseci civilni radnici (kojima se duguje 800 milijarda rubalja ili 50 milijarda dolara u zaostalim plaćama) štrajkali i demonstrirali više nego ikad prije, tvrdi predsjednik sindikata radnika atomske industrije Igor Fomičjev. On upozorava da nedostatna sredstva za održavanje i popravke povećavaju rizike nesreća poput černobiljske. 'Sigurno je da ima razloga za zabrinutost', kaže Mahmut Garejev, predsjednik državne akademije vojnih znanosti, koji se također brine zbog mogućih curenja informacija ili moguće neodgovornosti očajnih službenika. 'Ruski časnici i vojnici iznimno su strpljivi. No strpljenje ima granica. Prijetnja kršenja sigurnosti postoji', kaže on. Vođa političkog odsjeka moskovskog vijeća za vanjsku i obrambenu politiku, Andrej Fjodorov, brine se o planovima za ublažavanje ograničenja u 20 zatvorenih gradova i istraživačkih položaja povezanih s nuklearnim vojno-industrijskim kompleksom. 'Radi se o stotinama tisuća ljudi koje će biti teško nadzirati kad nestanu iz tih područja. Mogli bi se pojaviti u drugim dijelovima svijeta. Također, u tim gradovma sad nema organiziranog kriminala. Kad se otvore, u njih bi se mogla uvući mafija i zarađivati novac krađom oružja ili informacija.' Aleksandar Goltz, vojni dopisnik utjecajnog časopisa Itogi, procjenjuje da je zbog nepostojanja prikladnih popisa u opasnosti više od 15.000 komada taktičkog nuklearnog oružja, poput bomba, torpeda, motora, raketa zemlja-zrak. Časnici naglašavaju da su se incidenti s početka ovog članka dogodili na nestrateškim položajima te da sigurnost nije bila najjača. Oni kažu da na podmornici nije bilo nuklearne opreme te da je nuklearno polje Novaja Zemlja prije nekog vremena napušteno. Američki dužnosnici također javno nastoje umanjiti rizik, iako neki od njih privatno priznaju zabrinutost zbog moguće katastrofe. Od 1992., Washington je potrošio stotine milijuna dolara na stimulaciju uklanjanja ukrajinskog nuklearnog arsenala i na pokušaje poboljšavanja ruske nuklearne sigurnosti. Američki i ruski dužnosnici potpisali su 23. rujna u Beču dva dogovora upravo s tom svrhom. Jedan nudi pomoć u prekvalifikaciji osoblja iz nuklearnih gradova u civilne poslove. Drugi je povezan s provedbom bilateralnog dogovora iz 1993. o dostavljanju urana Sjedinjenim Državama. (...) Američki dužnosnici kažu da bi jedna stvar pomogla umanjiti rizike: ruska ratifikacija START-a II, kojim bi se nuklearne bojeve glave u svakoj zemlji ograničile na 3.000 komada. Čak i ako se Duma nastavi ograđivati, međutim, ruski dužnosnici priznaju da ne mogu održavati svoj golemi nuklearni arsenal. Zamjenik premijera Jurij Masljukov izjavio je da bi u sljedećem desetljeću Rusija trebala smanjiti broj bojevih glava. 'Država u svom sadašnjem stanju nema sredstava za održavanje sadašnje količine od nekoliko tisuća bojevih glava', izjavio je on prošli mjesec. 'Najviše čemu se možemo nadati jest nekoliko stotina nuklearnih bojevih glava od 2007. do 2010. godine.'"