US IHT 2. XI. PFAFF NJEMAČKA ITD

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 2. XI. 1998. Sukob gospodarskih uzoraka "Na obzoru je sad uočljiv izazov gospodarskom uzorku koji je prevladavao većim dijelom devedesetih godina. Nove ljevičarske vlade Njemačke i Italije stvorile su stanje bez presedana, u kojemu glavnim zemljama zapadne Europe vladaju socijalisti. U Europskoj uniji ostale su samo dvije konzervativne vlade, španjolska i irska", piše William Pfaff. "Do izbora socijaldemokrata u Njemačkoj i istovremenoga potvrđivanja nove talijanske vlade pod vodstvom bivšega komunista Massima D'Aleme, općenito se pretpostavljalo da europsko političko skretanje vodi na umjereni 'treći put', čiji su predstavnici britanski novi laburisti, povezani s Clintonovim 'novim demokratima', i da prihvaćaju monetarni i globalni gospodarski uzorak. G. Blair, g. Clinton i prethodnik g. D'Aleme, g. Romano Prodi, sastali su se na newyorškom sveučilištu 21. rujna da bi posvetili to političko svrstavanje, koje slobodno tržište i slobodnu trgovinu povezuje s liberalnom društvenom vizijom. Socijalistički vođe koji nisu bili nazočni uključivali su Gorana Perssona iz Švedske, Lionela Jospina iz Francuske i Wima Koka iz Nizozemske. (...) Novo bi socijalističko svrstavanje Tonyja Blaira izdvojilo kao onog koji se ne uklapa, no to se nije dogodilo na neslužbenom sastanku Europske unije, održanom u Austriji 23. listopada, i možda neće ni u budućnosti, uspije li politika novog koncenzusa. Prvo načelo novog koncenzusa, kao što se pokazalo na sastanku u Austriji, obrana je europskog socijalnog tržišnog kapitalizma i socijalne države - ali reformirane. Bilo je implicitnog slaganja da bi politički i društveni obziri trebali utjecati na fiskalnu politiku, a ta je predodžba suprotna njemačkom bankarskom pravovjerju koje bi trebalo voditi Europsku središnju banku. Žestoko je izraženo stajalište da bi europske kamatne stope trebale biti smanjene da se održi rast i podupru sveeuropske mjere stvaranja poslova. Za novi je smjer temeljna vjera u uspjeh europske monetarne unije i zajedničke valute. Donedavno je euro izazivao isto toliko tjeskobe koliko i povjerenja, jer su se problemi monetarnog prijelaza činili velikima. Dio javnog mnijenja u Njemačkoj i Francuskoj opirao se napuštanju starih nacionalnih valuta. Globalna financijska kriza promijenila je mišljenje gotovo svih. Dok je dobar dio ostatka svijeta doživljavao pad, europske valute su jačale. Euro se sad promatra kao jamstvo europske stabilnosti, jedinstva i utjecaja. Sad je temeljni problem taj da bi se euro mogao pokazati presnažnim, s obzirom na nedavnu slabost dolara. Dolar pada od početka ljeta. Od početka rujna pao je za 8% prema njemačkoj marki. Ima poziva na opiranje toj prednosti dolara. Najvažnije za novu sigurnost jest da su europska gospodarstva, koja su dugo stagnirala i proizvodila nezaposlenost koja se izražavala u dvoznamenkastim brojevima, počela jačati. Sad se predviđa da će EU u cjelini 1999. dosegnuti prosječnu stopu rasta višu od Sjedinjenih Država - tek treći put od 1990. Prevladavajući zapadni uzorak domaće politike, koji proizlazi iz uspjeha Margaret Thatcher u reformi britanskoga gospodarstva osamdesetih, drži da većina glasača zahtijeva nisko oporezivanje; da niski porezi stimuliraju rast i poduzetništvo; da privatni sektor najdjelotvornije pruža zdravstvene i socijalne usluge. Angloameričko stajalište prema europskom socijalnom tržišnom gospodarstvu kaže da si Europa ne može priuštiti svoje velikodušne javne pogodnosti i socijalne programe te da će troškovi rasti brže od vladine sposobnosti za oporezivanje, na taj način destabilizirajući vlade, vodeći socijalnim nemirima i, vjerojatno, protekcionizmu i inflaciji. Novi europski program za domaće gospodarstvo zamišlja sveeuropske programe za stvaranje poslova i poticanje rasta. Na međunarodnoj razini, postoji malo interesa za takozvani Tobinov porez na kretanje kapitala, između ostalih prijedloga za nadziranje razornih posljedica globaliziranih financija. EU će vjerojatno provoditi snažniju politiku obrane industrija koje se smatraju nužnim za industrijski i strateški suverenitet, kao i za zaštitu kulturnog i intelektualnog rada od komercijalnih snaga. Kao temeljno načelo, tržište će se tretirati kao instrument, a ne kao odlučujući čimbenik društvenih vrijednosti. Izazov za prevladavajući uzorak jasan je. Većina američkih analitičara zacijelo bi rekla da je taj uzorak osuđen na propast zbog nedjelotvornosti intervencije. Novi socijalistički koncenzus u Europi drži drukčije. Za jedno desetljeće ili manje, znat ćemo."