a 2.XI.standard: nijemci protiv širenja EU

AUSTRIJA DER STANDARD 2. XI. 1998. Vatreno krštenje za Fischera i Schr?dera "Tek što je preuzeo svoju dužnost, novi njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer našao se usred minskog polja izvanredno teških problema EU. Njezina su tri najvažnija oslonca političko oblikovanje gospodarske svjetske sile Europe, s početkom zajedničke valute za dva mjeseca; provedba dosad najveće unutarnje reforme na području zajedničke agrarne i strukturne politike (Agenda 2000) i nastavak procesa mirnog ujedinjenja Europe proširenjem na istok. Glavnu ulogu u pokušaju zadržavanja nadzora nad svim tim procesima morat će odigrati diplomat 'zelenih' Fischer i njegov kancelar Schr?der. Naime, EU neće ništa postići bez gospodarski daleko najjače članice EU - Njemačke. Kratkim posjetima Parizu, Londonu i Varšavi, Fischer je pokazao da je nova vlada 'načelno' spremna priznati važeća pravila igre. Pariz označava desetljećima provjerenu njemačko-francusku osovinu, a London ulazi u igru kao novi vanjskopolitički čimbenik. Varšava pak označava čežnju istočnoeuropskih kandidata za prijam u EU za mirom i prosperitetom. Jedna od najvećih zasluga Helmuta Kohla bila je činjenica da je uočio, poštovao i prihvatio glavnu odgovornost Njemačke za te odnose te ponajprije za istočnu Europu. Upravo su zato još iritantnije bile Schr?derove napomene u P?rtschachu da će proširenje EU biti 'daleko teže i dugotrajnije' no što se očekivalo. Fischer je svim snagama pokušavao raspršiti sumnje u Bonn, koje su te napomene probudile. No, novi njemački ministar vanjskih poslova nije bio uvjerljiv. Upozoravanje na 'lažne iluzije' o tempu proširenja potpuno je suvišno. Nitko ne vjeruje da će prvi istočnoeuropski kandidati moći pristupiti Europskoj uniji za tri do četiri godine - čak ni najveći optimisti. Politički kobna greška nove njemačke politike krije se na sasvim drugom mjestu: ona upućuje na zaključak da je moguće tehnički i vremenski odvojiti jednu od tri spomenute temeljne zadaće EU - uvođenje eura, reforme EU i proširenje EU. Ta bi greška mogla osloboditi silovite centrifugalne sile u postojećoj Europskoj uniji: južne članice smjesta će očitovati euforično zadovoljstvo kočenjem procesa proširenja EU. Naime, planirane reforme unutrašnjih struktura EU predviđaju ponajprije proračunske rezove u strukturnim fondovima (iz kojih upravo one izvlače najveću korist) kako bi projekt financiranja novih članica EU uopće mogao dobiti svoj temelj. Nastavak nije teško dokučiti: prekretnička reforma EU bila bi mrtva prije no što su odgovarajući intenzivni pregovori uopće započeli. Takav ishod najmanje bi odgovarao upravo Njemačkoj kao glavnom neto-platiši", naglašava Thomas Mayer.