la stampa 26. X. -CIA svjetski policajac

ITALIJA LA STAMPA 26. X. 1998. Dvojbeni mirovni policajac "U svojim prvim godinama CIA je postigla svoje velike uspjehe. Zahvaljujući Jamesu Jesusu Angletonu i drugim neporočnim 'WASP'- ovcima (kratica za Protestant, Anglo-saksonac, bijelac) koji su diplomirali na sveučilištu Yale, godine 1947. zaustavila je komunističku plimu i dobila, sponzorirajući Kongres kulturalne slobode, bitku dezinformiranja protiv lijevih intelektualaca. No, poslije je, potrošila dobiveno rastući preko svojih mogućnosti, sanjajući o eksplozivnim cigarama za male diktatore poput Fidela Castra, zapetljavajući igru u Čileu (čije su posljedice još vidljive u pokušaju Španjolske da joj izruče generala Pinocheta, uz žestoku potporu glasne britanske manjine), petljanjem u Granadi i Panami i čineći druge ludosti te vrste. Uloga koju sada žele dati CIA-i, kao super-policajcu u Palestini, potječe iz vremena od prije dvadeset godina, kad je Jimmy Carter bio ponudio jedan američki mirovni kontingent za nadziranje Izraelaca. Stvar je funkcionirala. Sjedinjene Države zapravo su predvodile multinacionalne snage UN-a, baveći se prije svega obavještajnom tehnologijom. Nije bilo toliko uspješno i nastojanje SAD-a da nadzire, obuzda i potkopa Irak, a još manje uspjeha imali su napori da se potkopa jugoslavenski suverenitet. Nakon Cartera, koji je bio nepovjerljiv prema CIA-i i njezinim tajnim operacijama, Agencija se prebacila na privatno poduzetništvo, posebice u Bosni gdje je hrvatske i bošnjačke snage naoružala, uvježbala i opskrbljivala jedna privatna tvrtka sa sjedištem u Virginiji, a čine je bivši agenti CIA-e. Tako se, kad je prošlog tjedna Clinton poslao razmjerno novog direktora Agecije, Georgea Teneta, da nadzire 'izraelsko- palestinsku' suradnju na području sigurnosnog djelovanja, i da 'razriješi sporove oko sigurnosnosnih pitanja' među dvjema stranama, u zraku osjetila novost. Kao što je naveo Robert Satloff u 'New Republicu', listu bližem Alu Goreu nego Billu Clintonu, svako proširivanje uloge CIA-e, prema nedavnom sporazumu, ima svojih 'za' i svojih 'protiv', ali više ima ovih prvih. Očito se radi o 'praktičnom rješenju za žurni problem', odnosno za činjenicu da palestinske i izraelske vlasti nemaju istu definiciju 'terorista'. A ako je tako, zašto se ne bi poslužili, kao što je predložio Netanyahu, 'jednim poštenim posrednikom'? No, ako se dublje pogleda, radi se o limenci prepunoj crva. Prije svega, zato što je to zadaća, ne terenu, za koju je Agencija loše pripremljena, a drugo, zato što nikada nije postigla uspjeh u nametanju poštivanja sporazuma, a to Palestinci znaju. Internet stranica Al Fataha to živo utuvljuje u glave svojih pristaša u cijelom svijetu, govoreći kako će svaki centimetar zemlje 'oslobođene od cionističke izraelske okupacije pasti pod nadzor novog okupatora: Sjedinjenih Država'. Osjeća li se CIA doista poput policajca 'u četvrti', možda na biciklu poput starih engleskih 'bobbyja', koji gleda tko je dobar, a tko nije? Kršenja prethodnog mirovnog 'sporazuma' s palestinske strane bila su česta i gruba. Je li se Državna uprava SAD-a žalila? Jedva. U Americi Billa Clintona, Yaser je 'in' koliko i Tony Blair, Jospin ili D'Alema. I unatoč tome što je Arafat star, bolestan i što ga je odbacio vlastiti narod. Problem CIA-e je jednostavan; ona je diskreditirana i želi se rehabilitirati. Isto tako je, od Carterovih vremena do danas, američka vanjska politika (sada prožeta klišeom 'jedine preostale super-sile', pazite na imitacije!) sve više intervencionistička. Ako SAD mora biti svjetski policajac (od Indonezije do Kosova i Kube) može pasti u iskušenje da povjeruje kako njezin 'unutarnji policajac', CIA, može vršiti ophodnje i opasnim četvrtima. Odatle proizlazi i velika nazočnost dužnosnika izraelskih službi na pregovorima u Wye Plantationu, a tu je i objašnjenje za činjenicu da su oni ostali na razgovorima, dok je Netanyahu prijetio da će otići. Tajne službe su neka vrsta carstva. Pogledajte kamo su u Rusiji dospjeli stari dužnosnici KGB-a. U demokracijama je najbolje držati ih na kratkim uzdama: ne šalje ih se u drugi dio svijeta zato da budu policajci, barem ne prije nego što im se ne promijeni institucionalni okvir.", piše Keith Botsford.