LA STAMPA 20.X. SREDNJI VIJEK 1. DIO

ITALIJA LA STAMPA 20. X. 1998. Srednji vijek? Izmislila ga je televizija "Srednji vijek, prema uvriježenome mišljenju, s kmetovima i patrijarhalnim obiteljima, epopeja komuna i ius primae noctis, nikada nije postojao. A srednji vijek kakav se podučava u školi više odgovara konvencionalnom izobličenju nego povjesnoj stvarnosti kakvu su prikazali europski stručnjaci. To je ustvrdio stručnjak za srednji vijek Giuseppe Sergi, docent na torinskom sveučilištu, nasljednik Giovannija Tabacca, autor kratkog, ali sadržajnog eseja 'Ideja srednjeg vijeka', kojega je u 'Priručniku srednjovjekovnoj povijesti', kao i u zasebnoj knjizi, objavio Donzelli. Ti su problemi djelomice iznošeni i u prošlosti, no torinski povjesničar nudi sintezu koja preokreće sadašnju sliku o srednjem vijeku, kakva se pojavljuje u razgovorima, časopisima, popularnim knjigama, u kinematografiji i na televiziji te u školskim učionicama. On istodobno objašnjava podrijetlo tih nesporazuma, koji su od srednjeg vijeka načinili nešto strano, najčešće negativno (sa siromaštvom, zarazama, feudalnim ugnjetavanjem i praznovjerjem naroda), ali i pozitivno (raskoš dvorskog života i čistoćom viteških pravila). Naše gledanje na prošlost izaziva izobličenje perspektive: 'Na prvom se mjestu vidi ono što je najbliže, a onda se spontano sva prethodna stoljeća zamišljaju sličnima nedavnoj prošlosti'. No, gledajući prošlost kao continuum, koji se razvija od nazadnog do suvremenog, na kraju se, u nama udaljenija stoljeća, smješta 'ozračje iz kojega potječu oblici društvenoga života koji su najdalje od suvremenosti'. Tako je došlo do toga da se jedno razdoblje od tisuću godina, od pada Rimskog carstva najmanje do XIV. stoljeća, cijelo smatra mračnim dobom: mrakom razuma. Budući da je šira patrijarhalna obitelj model koji prethodi manjim obiteljskim jezgrama naših dana, skloni smo misliti da je ona tipična i za srednjovjekovno društvo u kojemu je, međutim, prevladavala, kako tvrdi Sergi, 'manja obiteljska jezgra, odnosno bračna, slična današnjoj'. Isto tako su prosvjetitelji feudalizam određivali kao 'ostatak srednjeg vijeka', mada feudalizam kojega su oni napadali ima malo toga zajedničkog s onim vazalsko-korisničkim, 'tipično srednjovjekovnim, svojstvenim piramidalnoj hijerarhiji'. Sergijeva giljotina pada na vjerovanja koja se i dalje nalaze u školskim priručnicima: 'Ideja da je srednjovjekovna sela nastanjivao i obrađivao veliki homogeni sloj kmetova, duboko je pogrešna'. Ili: 'Nije prihvatljivo da se prema europskom srednjem vijeku odnosimo kao prema mjestu za pecanje - proizvoljnim, često neupućenim govorima, o zakonskim korijenima velikih nacionalnih tvorevina osamnaestog stoljeća'. Da se i ne spominju zahtjevi poput legističkih. Pogrešna je slika ujedinjenog kršćanstva i papinstva monarhije. Tek nakon 12. stoljeća papa se pojavljuje kao apsolutni vrhovnik katoličkog kršćanstva. Opće mjesto je i predodžba o redovnicima, prenesena kroz pravilo 'ora et labora': redovnici nisu vjerovali u 'pročišćavajuće djelovanje fizičkog rada'. Što je, onda, bio srednji vijek? Čime torinski povjesničar nadomješta mitove koje ruši? On je, u prvom redu, bio kratki spoj mjesnih kultura, mješavina običaja, multietnički sliv. 'Ključ zaokreta bilo je ostvarenje suživota između načina života koji su prije bili različiti i koji su posjedovali jasna vlastita obilježja: onog plemensko-vojnog germanskog svijeta i onoga kulturalno-crkveno-romanskog svijeta'. Suvremeni povjesničari i suvremena politička misao, od Karla Marxa do Maxa Webera, instrumentalizirali su srednji vijek kao negativnu alternativu suvremenosti. U stvarnosti je tih tisuću godina bilo jedna velika faza eksperimentiranja, i velikim su dijelom te godine bile obilježene pluralizmom mišljenja i vlasti. Sergijev srednji vijek u povijesti je veliko gradilište, 'u kojemu bi se nalazili ljudi i strukture'., piše Alberto Papuzzi. 212347 MET oct 98