STAMPA 22. X. - RASPRAVA O MARKSIZMU I NEOLIBERALIZMU

ITALIJA LA STAMPA 22. X. 1998. Hobsbawm: Marx se vraća, neoliberalizam je mrtav "'Na putu prem dvijetisućitoj godini dogodila se jedna čudna stvar', započinje marksistički povjesničar Eric Hobsbawm prepisujući, kako bi privukao čitatelje, naslov jednog neobuzdanog popularnog mjuzikla iz šezdesetih godina, čija je radnja smještena u stari Rim. To je udarni članak uz kojega se ponovno pojavljuje list 'Marxism Today', koji je 1991. umro među ruševinama berlinskog zida i SSSR-a. Hobsbawm nije morao pribjeći tako kukavičkom privlačenju pozornosti, sljedeća rečenica bila bi dovoljna da podigne prašinu kakvu je i podigla: 'Godine 1998. vratio se Karl Marx'. Njegova je teza prilično pravocrtna - pred kapitalizmom koji uništava Rusiju, propada u Aziji, i naglašava razlike na Zapadu', (globalna raščlamba očito služi za unutarnje ciljeve) bilo bi vrijeme da se Blair i New Labour 'vrate temeljnim načelima socijaldemokracije'. Marx je sada aktualniji nego ikada prije, ustraje Hobsbawm : 'Deset godina nakon njegova preptpostavljenog i konačnog pokopa pod ruševinama zida (no, zapravo je riječ o samo devet godina, op.u.) i deset godina nakon konačne pobjede neoliberlizma i objavljivanja kraja povijesti, Marx se vraća na 150-godišnjicu komunističkog manifesta'. Nešto drugo od akademika tako jasne marksističke vjere nije ni trebalo očekivati. Odgovori, trenutni, nisu izostali. Poput onih u 'Expressu', listu stare engleske desnice koji, bez sažaljenja nad osamdeset i jednom Hobsbawmvom godinom, tezu o ponovnom rođenju Marxa naziva 'najglupljom primjedbom godine', a njezin autora 'najzlonamjernjim utjecajem na britansku poslijeratnu povijest', koji je učahuren u toj skupini 'pseudo-marksista koji su uzalud pokušavali filozofski napasti Lady Thatcher', a 'čiji intelektualni guru', Hobsbawm 'ostaje uvjereni marksist, koji za razliku od ostalih simpatizera, nije ni počeo mijenjati ideje'. Sa stajališta bliskih Blairu dolazi odgovor Geoffa Mulgana, jednog od političkih savjetnika predsjednika vlade, koji Hobsbawma i drugove optužuje 'da nemaju ništa za reći', 'da navijaju vjetrenjače', te da ne nude ništa više od 'gomile neodređenih tvrdnji i nejasne logike'. Poziva se čak na i Georgea Sorosa, jednu od 'mislećih' ikona suvremenog kapitalizma. Čak je i on, kaže Hobsbawm, morao priznati 'da je slobodno tržište neprijatelj 'otvorenog društva' o kojemu je govorio njegov guru Karl Popper', i da je 'globalni financijski sustav bez nadzora put u propast'. Da bi zaključio, suočen sa slabostima kapitalizma, kako je 'došao trenutak da se ponovno razmotre pretpostavke na kojima se temelji politika previše vlada'. Prije svega, sudi Hobsbawm, da se razmotri 'pretpostavku laissez- fairea, odnosno nadmoćnosti slobodnog tržišta nad bilo kojim drugim gospodarskim sustavom'. Neka New Labour uzme u obzir krizu kapitalizma 'sustava koji uopće nije neizbježan'. I upozorava Blaira: 'Cilj vladina djelovanja ne treba biti bogatstvo države', budući da se 'gospodarski rast odvija sam po sebi', već 'društvena jednakost i socijalna skrb'. To su dva nedjeljiva čimbenika, kaže, a budući da socijalna država 'može kod mladih naraštaja stvoriti ovisnost', treba je 'reformirati' pri traženju postizanja njezine veće snage. Velika Britanija si to može dopustiti, s obzirom da nacionalni dohodak raste brže od stanovništva. O Blairovoj politici, 'thatcherizmu u hlačama', s omalovažavanjem kaže: 'Ona je desnija od one ostalih lijevih centara na Zapadu, Clintonovog, Jospinovog, Prodijevog (očito D'Aleminog op. prev.), i vjerojatno od onoga nove njemačke vlade.(...) Ostati na valu nužno je kako bi se dobilo izbore, no novi prioritet je, kaže izazivački Hobsbawm, 'biti ponovno izabran ili provesti jedan program?' 'Prestanimo s tezom da vlada mora poslovnim ljudima dati sve ono što oni ocjene prijeko potrebnim kako bi bili zadovoljni, nije nikakva šteta ako se dobiti smanje, budući da su ove sadašnje, kao i njihove zarade, 'otimačina'. Ako Blair želi izgubiti sljedeće izbore, dovoljno je da odbije prihvatiti jednu istinu - 'da je doba neoliberalizma završilo'. Da se Marx vraća kući.", piše Fabio Galvani. 230145 MET oct 98