HR-VODSTVO - INTERVENCIJE-Vlada +US WASH. POST 25. X. HOAGLAND MILOŠEVIĆ ++SJEDINJENE DRŽAVE+THE WASHINGTON POST+25. X. 1998.+Na Balkanu+"Sjedinjene Države proširuju svoje obveze na bojnim poljima +Balkana, bez znatnije državne
rasprave ili objašnjenja iz +Washingtona te s iznenađujućim suučesništvom Slobodana +Miloševića", piše Jim Hoagland. +"(...) Na Kosovu je na kocki više od sudbine očajnih Albanaca, čije +je loše stanje sledilo javno mnijenje Europe i Amerike. Smjer +američkog vodstva u svijetu, a posebice u Europi, također je u +igri.+Gotovo tri godine nakon što je Daytonski dogovor donio prividni mir +u Bosnu, Kosovo je postalo nova arena za, i dalje tajnu, borbu oko +novih pravila vojne intervencije u inozemstvu, u nedostatku jasnih +prijetnji hladnog rata.+Sada velike industrijske snage povod za takvu intervenciju +dobivaju gotovo isključivo iz humanitarnih katastrofa i zločina +poput onih koje Miloševićeva policija i vojska čine nad kosovskim +Albancima. Oni su izvršili strahote koji su mediji vjerno +prenijeli. To je bilo potrebno da se izazove bijes javnosti i vlade
SJEDINJENE DRŽAVE
THE WASHINGTON POST
25. X. 1998.
Na Balkanu
"Sjedinjene Države proširuju svoje obveze na bojnim poljima
Balkana, bez znatnije državne rasprave ili objašnjenja iz
Washingtona te s iznenađujućim suučesništvom Slobodana
Miloševića", piše Jim Hoagland.
"(...) Na Kosovu je na kocki više od sudbine očajnih Albanaca, čije
je loše stanje sledilo javno mnijenje Europe i Amerike. Smjer
američkog vodstva u svijetu, a posebice u Europi, također je u
igri.
Gotovo tri godine nakon što je Daytonski dogovor donio prividni mir
u Bosnu, Kosovo je postalo nova arena za, i dalje tajnu, borbu oko
novih pravila vojne intervencije u inozemstvu, u nedostatku jasnih
prijetnji hladnog rata.
Sada velike industrijske snage povod za takvu intervenciju
dobivaju gotovo isključivo iz humanitarnih katastrofa i zločina
poput onih koje Miloševićeva policija i vojska čine nad kosovskim
Albancima. Oni su izvršili strahote koji su mediji vjerno
prenijeli. To je bilo potrebno da se izazove bijes javnosti i vlade
prisili na preuzimanje rizika u inozemstvu. (...)
Inzistiranje na intervenciji samo u iznimnim situacijama jamči
neuredne rezultate. No, to je jedino raspoloživo oruđe za
prevladavanje birokratskog i političkog otpora prema američkim
vojnim aktivnostima u inozemstvu i proširivanje savezničkih
zaduženja u Europi poslije hladnog rata.
To ne treba izgubiti iz vida. Uključivanje američkih pilota,
promatrača, diplomata i drugih, kao što dogovor o Kosovu određuje,
također je svjestan pokušaj da se američko vodstvo dugoročno usidri
u europsku sigurnost.
To je očigledno apstraktnije od spašavanja kosovskih Albanaca od
gladi ili zaustavljanja etničkog nasilja kao preduvjeta
multietničke ujedinjene bosanske države. No, to nije ništa manje
vitalno za američke nacionalne interese i američko vodstvo u
Europi.
Činjenica da se američke snage još nalaze u Bosni, gotovo tri godine
nakon Daytona, ne predstavlja neuspjeh, kao što se u Kongresu često
tvrdi. Ta nazočnost predstavlja uspjeh za šire američke zadaće
revitaliziranja NATO-a uspostavljanjem vodstva u europskim
sigurnosnim izazovima. Amerikanci bi trebali nastaviti pokazivati
strpljenje u Bosni i imati otvoreni um za proširene obveze koje
Richard Holbrooke sad predlaže za Kosovo.
Milošević je išao protiv svoje vojske zapovijedajući dopuštanje
izviđačkog nadlijetanja Amerikanaca i Britanaca nad Kosovom.
Nekoliko savezničkih časnika već je osnovalo ured u srbijanskom
ministarstvu obrane radi koordiniranja zračnog nadgledanja, kojem
će se priključiti i snage međunarodnih promatrača na zemlji.
Otpor Pentagona i Kongresa spriječit će da američko pješaštvo
postane dio snaga NATO-a koje Holbrooke želi postaviti u susjednu
Makedoniju zbog dva cilja: radi zaštite nenaoružanih 'promatrača'
na Kosovu i zbog stabilizacije Makedonije. No, postrojbe američkih
marinaca bit će razmještene na američkom brodovlju kako bi se
priključile mogućoj spasilačkoj misiji na Kosovu.
Daleko od toga da stvori veliku Srbiju, što je prije pet godina
izgledalo kao njegova ambicija, Milošević sad gleda kako mu se
vlast kod kuće slama. Čini se da čak i on veću američku ulogu na
Balkanu smatra stabilizirajućom silom koja će mu koristiti u
iznimnim situacijama.
Clintonovoj politici prema Balkanu nedostaje jasno Predsjdenikovo
obrazloženje o različitim elementima te politike i načinu na koji
su oni međusobno usklađeni. Clinton to treba obrazložiti narodu,
Kongresu pa čak i snagama koje tu politiku provode.
Clintonovi savjetnici ne slažu se o tome bi li on sad trebao
privlačiti pažnju javnosti na tu smionu misiju i njezino proširenje
obveza, ili bi trebao dopustiti da se ona nastavi bez fanfara. No,
isteklo je vrijeme za tajnu politiku i vodstvo u ovom eksplozivnom
području. Samo isticanjem ovog ambicioznog pokušaja Predsjednik
može oživjeti dugoročnu potporu koja je potrebna."