NJEM 19. X. SZ: NJEMAČKA ŽELI RAVNOPRAVNU RASPODJELU FINANC. TERETA U EU

NJEMAČKA SÜDDEUTSCHE ZEITUNG 19. X. 1998. Bruxelles i njemačka dvojba "Novoimenovani njemački kancelar Gerhard Schröder suočava se s prvim ispitom iz politike prema Europi. Radi se o budućem financiranju Europske unije, pri čemu se Nijemci nalaze u političkoj dvojbi. S jedne se strane Bonn već dugo žali na sve veću neravnotežu u neto isplatama Europskoj uniji. Njemačka doznačuje zajedničkoj bruxelleskoj blagajni oko 22 milijarde maraka više no što prima natrag u obliku pomoći za poljoprivredu i strukturnu politiku. S druge pak strane, nova vladajuća crveno-zelena koalicija nastupa u ulozi zagovornika istočnoeuropskih kandidata za pristup Europskoj uniji. Proširenje EU-a postalo je jednim od najvažnijih njemačkih vanjskopolitičkih ciljeva nakon ponovnog ujedinjenja. No, nove članice ne mogu biti primljene bez ikakvih troškova. EU se sljedećih godina mora pripremiti za nekoliko milijardi vrijedne financijske transfere na račun siromašnih rođaka na istoku. Kako, dakle, uskladiti njemačko mišljenje da u blagajnu Europske unije treba plaćati manje s predstojećim skupim proširenjem EU-a? Helmut Kohl je na proteklim sastancima na vrhu spretno zaobilazio to osjetljivo pitanje. Jednostavno nije dopuštao ozbiljne rasprave. Takvo će se stanje promijeniti kada na pozornicu europske politike za nekoliko dana stupi Gerhard Schröder. Crveno-zeleni koalicionari već su postigli sporazum o promjeni skupe agrarne politike EU-a, koja bi ubuduće većim dijelom trebala biti plaćana iz proračunskih sredstava pojedinih država. Patent za pravedniju raspodjelu tereta ne postoji. Plan dosadašnjeg njemačkog ministra financija Thea Waigela, koji predviđa rasterećenje četiri države koje najviše izdvajaju za Europsku uniju - Njemačke, Austrije, Švedske i Nizozemske - bio je na prvi pogled uistinu privlačan. Naime, taj je plan slično britanskom rabatu, koji je bivša britanska premijerka Thatcher 1984. g. izmamila od svojih kolega iz ostalih članica Europske unije, a predviđao je mehanizam odbitaka. Njemačka bi po tom planu dobila natrag oko 8 milijardi maraka. Doduše, Waigelov je plan napravio jednu iznimku - svaka članica EU-a trebala bi se u tom slučaju pozvati na manje-više rastezljivu granicu izdržljivosti kako bi mogla istaknuti zahtjev za povratom novca. U krajnjem bi slučaju Europska unija mogla biti otjerana u stečaj. U usporedbi s Waigelovim modelom kresanja, crveno-zeleni nacrt o zajedničkom financiranju poljodjelske politike sadrži odlučujuću prednost: ne aktivira se ovisno o prihodima, već ovisno o istinskim uzrocima nestašice u proračunu Europske unije - dakle, o upravo suludim subvencijama za poljoprivredu, koji čine 50 posto proračuna Europske unije. I povjerenstvo odnedavno pokazuje blagonaklonost prema modelu sudjelovanja država pri financiranju. Tako bi izravnu pomoć poljodjelstvu mogle ubuduće (25 posto) financirati članice, izbjegavajući zaobilazan put preko Buxellesa. Njemačkoj bi pogodovao takav model, budući da zbog relativno malog značenja svoje poljoprivrede dobiva tek mali povrat od proračunskih sredstava EU-a predviđenih za poljodjelstvo. Za sada Bonn u prvom redu financira skupu agrarnu politiku u ostalim članicama Europske unije. Model sudjelovnja pojedinih država u financiranju donio bi Njemačkoj rasterećenje od oko 1,4 milijarde maraka godišnje. Doduše, novi su sukobi neizbježni. Novi kancelar Schröder mora Parizu prikazati model svojih socijalističkih prijatelja u privlačnom svjetlu, budući da su se oni žestoko usprotivili konceptu sudjelovanja država u financiranju poljodjelstva. I to iz razumljivih razloga: Francuska, koja je do sada knjižila znatan udio povratnog priliva iz proračunskih sredstava EU-a namijenjenih poljodjelstvu, ostat će u tom slučaju uskraćena za 1,2 milijarde maraka. No, pravu vještinu zahtijevat će nastup u unutrašnjoj njemačkoj politici: i udruženje seljaka odbija model sudjelovanja država pri financiranju. Strahuje se od općeg smanjenja subvencija. Kad prvi traktori krenu prema Bonnu i Berlinu, Schröder će morati pokazati koliko je postojan u politici prema Europi", piše Andreas Oldag. 200031 MET oct 98