NJ 12. X. SZ: FINANC. KRIZA SE ŠIRI

NJEMAČKA SÜDDEUTSCHE ZEITUNG 12. X. 1998. Virus se širi "Prije samo tjedan dana široka je javnost pratila previranja na financijskim tržištima kao da je posrijedi televizijska sapunica: napola uz zgražanje, napola u zabavi, ali istodobno sigurna da sve to nema nikakve veze s njihovim životima. Svi prešutno vjeruju da slom američkog spekulativnog fonda može zaboljeti nekolicinu super-bogataša, ali da zbog toga nitko neće umrijeti od gladi. Ni velik pad vrijednosti dionica Daimler-Benza ne mora nikoga istinski zabrinjavati. Sve to nema gotovo nikakve veze s našim vlastitim prihodima i radnim mjestima. No, sredinom prošloga tjedna stvari su se promijenile. Azija, Rusija i spekulativni fondovi približili su se Nijemcima daleko više no što bi oni to željeli. Danas i široka javnost spoznaje da financijska tržišta nisu kasino iza hermetički zatvorenog stakla već da se zaraza u roku nekoliko sati može odatle proširiti na realnu ekonomiju, koja barata dobrima. Prijenos virusa odvija se trenutačno preko četiri kanala: najvažnija je točka iznenadno zaziranje od rizika. Ulagači, koji su prije samo nekoliko tjedana vjerovali u vječni rast cijena vrijednosnih papira na burzama te su ulazili u najodvažnije spekulacije, zaziru danas čak i od potpuno sigurnih državnih obveznica(...) Otkada je Alan Greenspan, predsjednik američke središnje banke, u noći na četvrtak prognozirao osjetno slabljenje konjunkture u SAD, čitavo tržište očekuje daljnja sniženja kamatnih stopa. U takvoj situaciji ulagači obično nastoje brzo ostvariti višu dobit i kupuju obveznice. No, ovaj put dogodilo se suprotno. Tečaj 30-godišnjih američkih državnih obveznica pao je u četvrtak i petak za ukupno četiri posto, a 30-godišnjih njemačkih državnih obveznica čak za šest posto. U usporedbi s uobičajenim kolebanjima tržišta kapitala, posrijedi je pravi slom. Viša dobit izaziva pak poskupljenje dugoročnih projekata financiranja, potencijalnim vlasnicima nekretnina sužen je manevarski prostor, a tvrtke odgađaju ulaganja. Banke očito također u svojim procjenama rizika prelaze iz jednog u drugi ekstrem. Dok su rizični fondovi poput Long-Term Capital Managementa (LTCM) prije nekoliko tjedana dobivali novca koliko god bi poželjeli, bankari danas propovijedaju 'teoriju žohara': gdje vidiš jednog, sigurno ih ima još. Drugim riječima, iz straha od novih problema, bankari reduciraju kreditne linije, zatvaraju blagajne glede financiranja novih ulaganja i zahtijevaju od ulagača (ili spekulanata) daleko više gotovine nego sigurnosnih jamstava. Takvo je ponašanje također pridonijelo padu ulaganja, suzbijajući potražnju za konkretnim dobrima. Treći kanal prijenosa financijskih previranja na realnu privredu tvore tečajne vrijednosti valuta: iznenadna slabost dolara tendencijalno šteti, primjerice, njemačkom i japanskom izvozu. Osim toga, pojeftinjuje uvoz, što je u normalnim okolnostima jako pozitivno, ali u trenutačnoj situacji sablast deflacije poprima sve jasnije obrise. Deflacija pak podrazumijeva da potrošači u očekivanju pada cijena odgađaju kupovinu - drugim riječima, da izostaje potrošačka potražnja. Četvrti kanal prijenosa pogađa ponajprije SAD i Englesku, gdje mirovinski sustav ne počiva na raspodjeli doprinosa, već na mirovinskim fondovima i njihovim fondovima dionica. Zato pad vrijednosti dionica brzo rezultira štednjom, motiviranom strahom, a time i dodatnim izostankom potražnje. Doduše, usprkos orkanu na financijskim tržištima, nema razloga za horror-scenarije: iako je krajem prošlog tjedna pukao spekulacijski mjehur na tržištu zajmova, renditi - 4,23 posto za desetogodišnje njemačke zajmove - još su niski i daleko manji nego početkom godine. Skuplji yen ublažava pritisak za zemlje poput Kine ili Indonezije, a i njemačko gospodarstvo, orijentirano na izvoz, može mirno raditi s tečajnom vrijednosti dolara od 1,63 u odnosu na njemačku marku", zaključuje novinar. 130241 MET oct 98