CORRIERE 5. X. BEATIFIK. I NACIONALIZAM

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 5. X. 1998. Beatifikacija Stepinca i povratak nacionalizama "Beatifikacija Stepinca dogodila se u vrijeme kad je NATO zagrijavao mišiće kako bi zaustavio srpsku represiju na Kosovu, i nakon izbora u Bosni koji su ponovno potvrdili snagu nacionalističkih stranaka i slabost Daytonskih sporazuma. Podudarnost među tim događajima je dramatična, premda bi se uspoređivanje tih scenarija moglo činiti pretjeranim. U području, kao što je bivša Jugoslavija, gdje se povijest i vjera stalno rabe kao toljaga, i gdje su rane i sablasti prošlosti bili jedan od uzroka nedavnoga rata, potez Vatikana mogao bi imati suprotne učinke od njegovih namjera, više za neposrednu budućnost balkanskih naroda, nego za rehabilitaciju jedne ličnosti, koja nije kontroverznija od mnogih drugih u scenariju Drugoga svjetskog rata i nacističke tragedije. Glede Stepinčevog djelovanja tijekom pronacističkog režima Ante Pavelića, podijelili su se povjesničari, ali i židovske zajednice. Svjedočenja i dokumentacija kreću se od protivljenja beatifikaciji, koju je izrazio Wiesenthalov centar, do njegova zagovaranja onih koji kardinala upoređuju s Oskarom Schindlerom, 'dobrim Nijemcem' kojega je Spielbergov film učinio poznatim. Neki se sjećaju podložništva i sukrivnje pri deportacijama, a neki spašavanja mnogih života. Dok odnos prema Paveliću ostaje proturječan, jasna je uloga žrtve Titova režima, koji je došao poslije, a koji mu je sudio više zbog protivljenja novom komunističkom poretku nego zbog pretpostavljene pronacističke prošlosti. 'Moja je sudbina zapisana, bilo da me nacisti žele ubiti danas, bilo da me komunisti ubiju sutra', kazao je. No to nije glavno pitanje. Stepinčeva beatifikacija u ozračju velike svečane, i televizijske, priredbe, koja je opteretila icrpljene riznice hrvatske države, i kojom se nastoji prikriti muke i bijede 'izrazito katoličke Hrvatske', još je jedno poglavlje lažne pomirbe za kojom je Franjo Tuđman težio ovih godina, pokušavajući zacementirati nacionalni identitet i ispraviti prošlost, davnu i nedavnu. Proturječje glede broja žrtava jasenovačkog logora za istrebljivanje, jednaki odmak i od nacionalističkih ustaša, i od partizana, nastavljanje istjerivanje Srba s hrvatskog teritorija, slavljenje športskih pobjeda, ograničavanje građanskih prava, potpora bosanskim hrvatskim nacionalistima, neki su od dijelova političkog projekta koji se stalno provodi, unatoč stalnim upozorenjima međunarodne zajednice, koja upravo iz tog razloga koči težnje zemlje europskoj integraciji. Jedan od najvjerodostojnih svjedoka rata u bivšoj Jugoslaviji, Richard Holbrooke, američki posrednik u Daytonskim sporazumima, kao glavnog odgovornog za sukob navodi srpskog predsjednika Miloševića, no ne prikriva krivnje ostalih balkanskih vođa, i drugih 'nuzgrednih uzroka', kao što je prerano priznavanje hrvatske nezavisnosti i nemoć međunarodne zajednice da zaustavi rat. Holbrookeova analiza mogla bi biti jedinica mjere za prosudbu, osim političkih odgovornosti, i vojnih djelovanja, jer golemi razmjeri pokolja koje su počinili Srbi, koji se danas nastavljaju na Kosovu, ne mogu izbrisati, kao da se nisu dogodili, one ostalih protagonista sukoba. Tuđmanovo domoljublje i instrumentalizacija 'slučaja Stepinac', , služe, međutim, da se u unutarnjem javnom mijenju istakne ideja kako su krivnje samo na jednoj strani, te uvjerenje kako su Bog i pravda samo na jednoj strani. A to je uvjerenje, poput virusa, naoružalo čak i ruke vjernika, s jedne i s druge strane. U očima režima, beatifikacija Stepinca, u biti, jedan je način da se potvrdi kako se o sudbini prelata odlučivalo u Beogradu, koji je jučer, kao i danas, 'srž problema', pokretač patnja i nepravda. Hrvatska Crkva se odavno kritički oglasila prema režim. I riječi Pape Wojtyle, za mir i poštovanje ljudskih prava, mogu zazvučati kao distanciranje. No svečarsko-domoljubno ozračje koje se osjeća u Zagrebu, čini se, ne olakšava distanciranje, niti odvaja moralno poslanje crkve od političkih zbivanja. S više se strana bilježi vremenska podudarnost beatifikacije Stepinca sa sporom otvorenim u vezi s povratom dobara Vatikanu koja su oduzeta tijekom Titova režima. Iznenađuje, na kraju, šutnja koja okružuje jednu drugu činjenicu, 'istovremenu' s ovim slavljem, nedavno izručenje Dinka Šakića iz Argentine, kojega se drži nacističkim 'krvnikom' koncentracijskog logora Jasenovac. Među ljudima koji slušaju nacionalnu himnu i Wojtyline riječi, ima i nacionalista koji su Šakića dočekali kao junaka i koji ne žele jedno ogledno suđenje", piše Massimo Nava. 060131 MET oct 98