LA REPUBBLICA 4. X. - BEATIFIKACIJA

ITALIJA LA REPUBBLICA 4. X. 1998. Hrvatski blaženik "Svečanom misom beatifikacije kardinala Stepinca, žrtve 'komunističkih zločina', Papa Wojtyla je napravio veliki čin otklanjanja povijesti. Stepinca je Titov režim bio progonio, zatvarao i izgnao. To je neprijeporna činjenica. No isto je tako neprijeporna i kronika krvavih barbarstava Nezavisne Države Hrvatske, koju je od 1941. do 1945. vodio ustaški vođa Ante Pavelić, a koja je od svog nastanka uživala potporu Stepinca i hrvatske Katoličke crkve. Najmanje 500.000 Srba, Židova, Cigana i protivnika, masakrirale su postrojbe Ante Pavelića, koji je bio odlučan provesti radikalan program etničkog čišćenja pokoljima i prisilnim prekrštavanjem pravoslavnih Srba na katoličanstvo. Gorak je paradoks čitati optužbe za 'sadizam' koje su vlastima u Berlinu u pismima slali zapovjednici SS jedinica. Onoga tko ispituje događaje tih godina, još više uznemiruje zaključak da su se ustaške okrutnosti otvoreno odvijale, i da su, stoga, bile u potpunosti poznate Stepincu i Piu XII., koji je, unatoč tomu, više puta u Vatikanu primao izaslanstva ustaša u njihovim odorama. Stepinac nije pristaša nacizma i, kao i Pio XII, užasavao se hitlerovske idolatrije rase; postoji osam njegovih prosvjednih pisama poslanih Paveliću i nekoliko njegovih propovijedi posvećenih jednakom dostojanstvu svakog ljudskog bića. No glede njegove odgovornosti kao poglavara hrvatske Katoličke crkve stoje užasne činjenice. U ratnim godinama svećenici i fratri njegove Crkve otvoreno su sudjelovali u pokoljima. Biskupi, članovi svećenstva, koji su pozdravljali fašističkim pozdravom, katolički tisak, poticali su na mržnju. Službena potpora Crkve Pavelićoj državi bila je stalna, a crkveni velikodostojnici, uključujući i Stepinca, od režima su primili odličja. Pod utjecajem događaja, kardinal je nastojao spasiti Srbe i Židove, no bilo bi uzaludno tražiti neko njegovo pastoralno pismo protiv ustaškog režima, kao što je bilo ono protiv Titova režima. Stepinac nije bio osudio okrutnosti svećenika i fratara, nije pozvao na red ono svećenstvo koje se zanosilo borbom protiv srpskog stanovništva, niti je na bilo koji način poticao otpor protiv Pavelića. Nakon pada režima, njegova se Crkva pokrenula kako bi organizirala svakovrsnu pomoć ratnim zločincima, uz sudioništvo vatikanskih vlasti koje su vidjele samo komunističkog neprijatelja. Dio su te žalosne priče i događaji glede zlata otetoga žrtvama ustaških logora i 'smještenog na sigurno' na Zapadu. Cijela ta drama, sve te odgovornosti, izbrisane su, kao da se nikada nisu dogodile, u svečanoj liturgiji beatifikacije, koju je služio Papa Wojtyla. Ako je prvosvećenik uvjeren da je kardinalovo ponašanje bilo bez ikakve mrlje, mogao je ipak u svojoj propovijedi podsjetiti na žrtve koje su pale od ruke sinova Katoličke crkve i režima koji je na sva usta objavljivao svoje katoličanstvo. Velika ideja jedne meae culpe radi pogrješaka i grozota koje su tijekom stoljeća počinili kršćani, ubraja se među pohvalna djela razdoblja vladavine ovoga Pape. Ceremonija u Mariji Bistrici bila je prilika da ju se provede. Propust je koban." 050315 MET oct 98