NJ 2. X. FR: UBRZANA BEATIFIKACIJE

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 2. X. 1998. Stepinac je pozdravio fašističku državu kao častan crkveni velikodostojnik "Fašistički kolaborator i zaštitnik progonjenih - ta proturječnost karakterizira hrvatskoga kardinala Stepinca (1898. - 1960.), kojega narod štuje, a papa Ivan Pavao II. namjerava ove subote proglasiti blaženim. Papa (...) smatra Stepinca 'najsvjetlijim likom' Katoličke crkve u Hrvata. Centar Simona Wiesenthala u Parizu zamolio je Vatikan da odgodi beatifikaciju do procjene neovisnih stručnjaka kako bi se izbjegla 'provokacija'. Shimon Samuels iz Centra Simona Wiesenthala izjavio je da Crkva opravdava Stepinca tvrdnjom da za vrijeme hrvatskoga fašističkog ustaškog režima nije imao drugog izbora do pokoriti se 'poglavniku' Anti Paveliću: 'Ali zašto onda mora biti beatificiran?', pita Samuels. I zašto tako brzo? Inače dugotrajna procedura beatifikacije započela je u Rimu 1980. kao 'tajni proces', a u Hrvatskoj je vođena tek od 1990. Odgovarajuća procedura za prijepornoga papu Pija XII. traje već 33 godine. 'Beatifikacija nije nikakva usluga Stepincu', izjavljuje jedna osoba koja je osobno poznavala hrvatskoga kardinala. Po njegovim se riječima svečana kanonizacija uglavnom tumači kao znak potpore Tuđmanovom režimu koji je na zalazu: 'Zašto se nije još čekalo?' Pozornost privlači činjenica da Ivan Pavao II. nakon posjeta Hrvatskoj u rujnu 1994. g. tako skoro ponovno posjećuje tu zemlju, u kojoj se nacija i katolička vjera gotovo smatraju identičnim pojmovima. Među 4,5 milijuna Hrvata njih 3,7 milijuna su katolici. I nekadašnji šef jugoslavenske države Josip Broz Tito i Stepinac potekli su iz seljačkih obitelji. Tito je mogao znati da će progonima i zatvorom (od 1946. do 1952.) samo povećati Stepinčevu popularnost. To je štovanje socijalno angažiranog kardinala pretpostavka za beatifikaciju. Sljedeća pretpostavka bilo bi čudo, ali mučenik je oslobođen tog preduvjeta. Stepinac pak uživa status mučenika, umrijevši u veljači 1960. - ne navršivši ni 62 godine - od rijetke bolesti krvi u svom rodnom mjestu Krašiću. Vatikan je uvjeren da je Stepinac u zatvoru 'postupno otrovan'. Mnogi u Zagrebu ne vjeruju u tu tezu. Blaženik je morao ponajprije živjeti krijeposnim životom. Stara Židovka, nekadašnja komunistkinja, pripovijeda da su ona i njezin muž za ustaške vladavine zamolili Stepinca za pokrštavanje radi vlastite sigurnosti. Kardinal je - 'radi spašavanja ljudskih života' - zapovijedio i lažno pokrštavanje Židova i srpskih pravoslavaca. Crkva ne poznaje vladajuće i podređene rase već samo 'božje stvorove', kazao je Stepinac 1943. u jednoj propovijedi. No, nadbiskup je u travnju 1941. g. entuzijastički pozdravio ustašku državu pod okriljem Hitlera i Mussolinija. 'Obećajemo predanu suradnju', navedene su Stepinčeve riječi uoči jednog prijama kod poglavnika Pavelića. Tu je suradnju nadbiskup Stepinac uvjetovao nekršenjem Evanđelja. Je li se mogao suprotstaviti ubilačkim zlodjelima fašista - primjerice u sabirnom logoru Jasenovac? Je li šutnjom svalio krivnju na svoja leđa? Tijekom suđenja nadbiskup Stepinac izjavio je da je njegova savjest čista", piše dopisnik lista iz Rima Roman Arens. 050303 MET oct 98