KRAŠIĆKI KUTAK SLOBODE KARDINALA STEPINCA

ZAGREB, 27. rujna (Hina) - Približavanjem 3. listopada, kada će papa Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici proglasiti blaženim kardinala Alojzija Stepinca, otkrivamo sve više detalja vezanih uz Krašić, njegovo posljednje prebivalište. Župna crkva Presvetog Trojstva u središtu Krašića prvi se put spominje godine 1334. u zapisu arhiđakona Ivana Goričkog. Crkva, čiji je današnji izgled vezan uz godinu 1913., vrlo je vrijedno sakralno i spomeničko zdanje. U njoj je i krstionica u kojoj je Stepinac kršten. Ispred crkve je spomenik kardinalu, koji je svečano otkriven 8. svibnja ove godine, u povodu 100. obljetnice njegova rođenja. #L# Kardinal Stepinac je nakon petogodišnjega tamnovanja u Lepoglavi, na koje su ga poslijeratne komunističke vlasti osudile u montiranome sudskom procesu, u Krašiću proživio posljednjih osam godina života. Komunističke mu vlasti nisu dopustile da obavlja dužnost zagrebačkog nadbiskupa i kardinal Stepinac umro je shrvan teškom bolešću 10. veljače 1960. U Župnom dvoru u Krašiću uređene su dvije prostorije koje svjedoče o životu toga velikana i mučenika, koji je molio za Crkvu i hrvatski narod. Sam kardinal je isticao da su te dvije sobe bile njegov kutak slobode. U radnoj je sobi uza zid postavljen oltar, koji je dao izraditi ondašnji župnik Josip Vraneković kako bi kardinal Stepinac mogao na njemu služiti misu jer mu je kretanje zbog bolesti bilo otežano. Međutim, kardinal Stepinac na oltaru nikada nije uspio služiti misu - umro je tjedan dana nakon što je postavljen. Na oltaru je vrlo vrijedna misna knjiga iz krašićke crkve Svetog Trojstva kojom se koristio kardinal, a na zidu iznad oltara je kardinalova gipsana posmrtna maska, koju je izradila ugledna hrvatska kiparica Mila Wood. Prema kazivanju krašićkoga župnika Josipa Baloga, kada je kiparica doznala da je kardinal Stepinac umro, došla je u Krašić odjevena kao seljanka, skrivajući se od policije koja je budno motrila svaki njegov pokret. Kiparica je uzela otiske Stepinčeva mrtva lica, te je na gipsanu masku dodala kardinalovu mitru. Kasnije je ta maska odlivena u bronci. Original se i danas nalazi u Spomen-zbirci kardinala Stepinca na zagrebačkom Kaptolu, u blizini Nadbiskupskog dvora. Jedan odljev je i na kardinalovu grobu, iza glavnog oltara u zagrebačkog katedrali. U radnoj je sobi i stol s pisaćim strojem na kojemu je kardinal Stepinac napisao mnogobrojna pisma hrabreći biskupe, svećenike, časne sestre i narod. Njegova pisma nošena su tajnim vezama do onih kojima su bila namijenjena, a sve su to organizirale časne sestre koje su se brinule za kardinala. U radnoj sobi na zidu je i prva službena slika Stepinca - od 24. lipnja 1934., kada je u zagrebačkoj katedrali obavljeno njegovo svečano biskupsko ređenje. S 36 godina bio je najmlađi biskup u Katoličkoj crkvi, a po ondašnjem je kanonskom pravu biskup morao imati 40 godina. Na drugom je zidu fotografija njegove majke Barbare, također snimljena za vrijeme biskupskog ređenja. Na velikom panou u radnoj sobi izložene su fotografije iz 1937., kada je Stepinac vodio hodočašće u Svetu Zemlju, gdje je u crkvi sv. Jeronima posvetio oltar prvoga hrvatskog sveca Nikole Tavelića. U drugoj sobi krašićkoga Župnog dvora, koja je Stepincu služila za počinak, nalazi se postelja na kojoj je kardinal i umro. Iznad uzglavlja je slika Majke Božje pred kojom se najviše molio, a i njegov posljednji pogled bio je usmjeren prema njoj. Sliku je prilikom udaje donijela Stepinčeva majka Barbara, ističe krašićki župnik Josip Balog. Na sredini sobe je klecalo koje je Stepinac najviše rabio. Uz klecalo su izloženi i predmeti kojima se služio kod euharistije te kardinalova misnica koju su mu u povodu 25. obljetnice misništva darovale sestre milosrdnice iz zagrebačke Frankopanske ulice. Na zidu do kreveta je križ koji je Stepinac neobično volio, a darovao mu ga je svećenik koji je također bio zatočen u Lepoglavi. U sobi je i svijeća na kojoj je ugraviran datum 2. veljače 1960., blagdan Svijećnice. Kardinal Stepinac, shrvan teškom bolešću, slutio je smrt, pa je zamolio župnika Vranekovića da mu blagoslovi jednu svijeću jer će mu uskoro trebati. Svijeću je spremio u kovčeg među svoje stvari, a u trenutku kada je preminuo časne su sestre donijele i zapalile svoju blagoslovljenu svijeću. Kardinalova svijeća je pronađena i izložena kraj kreveta. Prema kazivanju krašićkoga župnika, ujutro 10. veljače 1960. kardinalovo se zdravlje naglo pogoršalo, pa mu je župnik Vraneković rekao da je obavijestio liječnike u Zagrebu. Stepinac, vrlo svjestan i sabran, odgovorio je župniku Vranekoviću da ih pozdravi i zahvali im za sve što su za njega učinili, dodajući: "Ali mi se više nećemo vidjeti." Zamolio je župnika da iz crkve donese sveto ulje i svetu pričest te da sjedne kraj njega kako bi se ispovjedio. Do časa svoje smrti, u 14 sati i 10 minuta, prema pričanju župnika Baloga, kardinal je molio s Vranekovićem i časnim sestrama pogledom usmjerenim prema slici Majke Božje, a posljednje su mu riječi bile: "Fia voluntas Tua (Budi volja Tvoja)". (Hina) ta im 271433 MET sep 98