PAPIN POSJET I STEPINČEVA BEATIFIKACIJA (10) - IZJAVA P. VLADIMIRA HORVATA KAKO DOŽIVLJUJEM NOVOGA BLAŽENIKA

KAKO DOŽIVLJUJEM NOVOGA BLAŽENIKA ZAGREB, 27. rujna (Hina) - Osim ljubavi prema Bogu, Crkvi i Domovini glavna odlika Alojzija Stepinca bila je briga za ugrožena čovjeka i njegova ljudska prava. Ta je prava branio protiv svih totalitarnih režima herojski i svetački, sve do mučeništva, izjavio je pater dr. Vladimir Horvat, koji je pod pseudonimom M. Landercy u Parizu 1981. objelodanio knjigu "Le cardinal Stepinac, martyr des droits de l'homme". Knjiga je 1989. objelodanjena na hrvatskome jeziku pod naslovom "Kardinal Alojzije Stepinac". #l# U izjavi za Hinu pater Vladimir Horvat se sjeća kako je nadbiskup zagrebački dr. Alojzije Stepinac posvetio 1940. novu župnu crkvu sv. Margarete u njegovu rodnome mjestu Donjoj Dubravi u Međimurju. "Kao dječak u šestoj godini pribivao sam toj svečanosti s velikim zanimanjem i sve pomno promatrao. Stepinčeva dostojanstvena skromnost i duboka pobožnost ostavili su na mene dubok dojam i povećali ljubav prema duhovnim vrijednostima i sklonost prema svećeničkomu zvanju", sjeća se pater Vladimir i napominje kako je tada nadbiskupa Stepinca vidio prvi i zadnji put. "Međutim on je već bio u Donjoj Dubravi za krizmu u srpnju 1935. Moj otac Ivan bio je župni 'kantor', tj. orguljaš i zborovođa. Večer prije krizme nakon pjevačke probe dva pjevača požurila su u park i popela se na najviše stablo da izvjese hrvatsku zastavu. Srpski žandari su naišli i prisilili ih da se spuste, a zatim ih počeli tući kundacima. Moj otac je dotrčao da spasi pjevače, ali žandari izudaraše i njega. Spomenutu dvojicu odvukoše u žandarmerijsku stanicu gdje su ih tukli i mučili do jutra. Župnik Ivan Knez dao ih je fotografirati i poslao dopis i sliku u novine, ali je cenzura to izbacila", kaže Vladimir Horvat i navodi kako je Stepinac čuo za još gori slučaj koji se dogodio godinu dana prije toga, 1934., kad su srpski graničari ubili Ivana Vargu samo zato što je - idući u vinograd u Legradsku goru - nakon pregleda dvovlasničke propusnice u karauli, prema kompi na Muri krenuo starom stazom. Graničari su počeli pucati, ali ne u zrak za opomenu, nego ravno u nj, dok se nije srušio. Nakon toga zločina obitelj je dobila još i račun za pet metaka kojima je ubijen otac. Obitelj je uz prijetnju ovrhom morala platiti trinaest dinara i 15 para, a to je bila vrijednost dviju dnevnica. Račun i namiru obitelj je dala župniku, a on nadbiskupu Stepincu. Nadbiskup Stepinac bio je duboko potresen tim zločinom i ponio je obje potvrde u Zagreb u svoj 'muzej strahota' u kojem je skupljao dokaze o zločinima koje su nad nevinim hrvatskim stanovništvom činili srpski žandari pod zaštitom jugoslavenske 'kraljevske diktature'", kaže pater Vladimir. Vladimir Horvat bio je od 1975. voditelj Hrvatske katoličke misije u Parizu. Kad je ustanovio da je u mnogih u Francuskoj stvoreno posve krivo, negativno, mišljenje o kardinalu Stepincu kao 'suradniku okupatora i ratnome zločincu' pod utjecajem srbo- komunistčke i masonske propagande, shvatio je da mu je obveza napisati knjigu u kojoj će kardinal Stepinac biti prikazan u istinitu, povijesnom svjetlu. "Dadoh se na istraživanje i skupljanje građe te na traženje suradnika koji su - kao i ja - imali visoko mišljenje o kardinalu Stepincu, ali smo tada svi morali ostati strogo anonimni. Sada mogu reći da se u prevođenju osobito odlikovala Janka Štahan (u Francuskoj poznata kao pjesnikinja Yanka de Samobor), a Mathilde Landercy bila je savršena lektorica. U dogovoru s njom uzeh za pseudonim M. Landercy", otkriva pater Vladimir. "Kad je 1941. u Hrvatskoj zavladala nacistička okupacija, sa svim popratnim zločinima, Stepinac je protestirao riječju u svojim vatrenim propovijedima i perom u dopisima. A djelom spašavao i pomagao sve ugrožene, i Židove, i Srbe, i druge. Čitav je židovski starački dom preselio na crkveno imanje u Brezovicu i tako spasio 60 staraca", kaže pater Vladimir. "Kad je 1945. zavladala komunistička tiranija s masovnim pokoljima i progonima, naročito hrvatskih intelektualaca i vjernika, nadbiskup Stepinac je također bio zatvoren i napadan. I mojeg oca je komunistički režim u svibnju 1945. uhitio i osudio na smrt. Pod kraj 1945. iz zatvora je pred smrt uspio napisati oproštajno pismo u kojem je zamolio suprugu da nama djeci dade što više vjerske i opće naobrazbe, a nas djecu potaknuo da iskoristimo sposobnosti koje nam je Bog dao, da, štoviše, koristimo Crkvi i svojemu hrvatskom narodu. Ljeti 1946. odlučio sam postati svećenikom, a poslije i isusovcem, ali mi je kardinal Stepinac uvijek bio ideal. On se odlučno borio protiv bezbožna komunizma i bezdušna materijalizma, protiv otimanja privatnoga vlasništva, jer su osiromašeni seljaci i građani postajali robovima režima. Komunistima je naročito smetalo što Stepinac nije htio prekinuti vezu naše Crkve s Papom i preko njega s cijelim svijetom. Stoga je Stepinac prvi u komunističkoj Europi postao žrtvom namještena suđenja i bio 11. listopada 1946. osuđen na 16 godina zatvora. Nakon njega bili su uhićeni i suđeni kardinali Mindszenty (1948.) u Madžarskoj, Beran (1946.) u Češkoj i Wyszynski (1953.) u Poljskoj. "Zahvalan sam Bogu što sam tom knjigom uspio prikazati istinski lik kardinala Stepinca Francuzima i frankofonomu svijetu. U ovoj Stepinčevoj godini izići će slovački prijevod, a u Argentini i španjolski. Naš novi blaženik postat će tako poznatiji u svijetu", kaže pater Vladimir. (Hina) mc 271219 MET sep 98