ZAGREB, 22. rujna (Hina) - Za franjevca i najistaknutijega hrvatskoga bibličara Bonaventuru Dudu kardinal Alojzije Stepinac, kojega će 3. listopada Sveti Otac u Mariji Bistrici proglasiti blaženim, čovjek je nade, ostanka na svojem
mjestu i čovjek savjesti.
TKO JE ZA MENE ALOJZIJE STEPINAC?
ZAGREB, 22. rujna (Hina) - Za franjevca i najistaknutijega
hrvatskoga bibličara Bonaventuru Dudu kardinal Alojzije Stepinac,
kojega će 3. listopada Sveti Otac u Mariji Bistrici proglasiti
blaženim, čovjek je nade, ostanka na svojem mjestu i čovjek
savjesti. #L#
"Zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca nadasve
doživljujem kroz tri njegove velike riječi", izjavio je Hini o.
Bonaventura Duda i dodao:
"Prva je: U TEBE SE, GOSPODINE, UZDAM - In te, Domine, speravi!" To
je, iz Biblije, uzeo kao svoje geslo kad ga je papa Pio XI. 28.
svibnja 1934. imenovao zagrebačkim nadbiskupom koadjutorom s
pravom nasljedstva. Kako zapisuje tada u svoj dnevnik, predviđao je
crne dane Europe i Hrvatske. Odmjeravajući sebe sa svojim
odgovornostima, svu je svoju nadu oslonio na Boga koji, makar i po
krivim crtama, ravna ljudskom poviješću. U toj je nadi izdržavao i
krajnje nepravedan sud i osudu, i zatvor u Lepoglavi i zatočeništvo
u Krašiću. Stoga je on heroj nade", napominje Duda .
"Druga je njegova riječ: 'Ostajem!' Teško će se u to uživjeti tko u
travnju i svibnju 1945. nije bio u Zagrebu. Premnogi su, ni krivi ni
dužni, bježali, a njemu su iz šume poručivali neka ih ne čeka. 'Ja
sam nadbiskup zagrebčaki, ostajem na svome mjestu!' Nije pošao ni u
Rim godine 1953. na svečanosti kardinalskoga promaknuća kao ni
1958. na izbor novoga pape, što je najveća kardinalska obveza.
Zašto? Nije bio siguran da će mu vlasti dopustiti povratak u
domovinu. Taj Stepinčev OSTAJEM ima posebnu težinu za napasti koje
još uvijek traju: napustiti domovinu radi veće životne
sigurnosti", kaže o. Bonaventura.
"Treća je njegova riječ, toliko puta ponovljena: 'Moja je SAVJEST
ČISTA i MIRNA!' Prvi put je to izjavio 26. kolovoza 1935. u Čakovcu.
Posljednji je put to napisao 20. siječnja 1960., dvadesetak dana
prije smrti. Najsvečanije je to izjavio pred komunističkim sudom 3.
listopada 1946., na početku i na svršetku svoje besjede koja mu je
po pravu pripadala. Nije to bila samoobrana, bila je to optužnica
krivokletničkoga suda. Još više, bila je to vjeroispovijest za koje
je svetinje živio, i za koje su ga svetinje sudili, i za koje je
svetinje spreman svaki čas umrijeti.
Stepinac je, dakle, nadasve čovjek nade, čovjek ostanka na svome
mjestu, Stepinac je čovjek savjesti", istaknuo je Duda, dometnuvši
kako će "to Sveti Otac zapečatiti vrhovnim pravorijekom baš na isti
dan, 3. listopada, ove godine."
(Hina)mc
220905 MET sep 98