US WASH. POST 7. IX. SLOBODNO TRŽIŠTE

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 7. IX. 1998. Slobodna tržišta i slobodni pad svjetskog gospodarstva "Obeznanjena burza i slom u istočnoj Aziji i Rusiji imaju zajedničke korijene: žrtve su velike iluzije našeg razdoblja - utopijskog obožavanja slobodnog tržišta", piše Robert Kuttner. "Prije pola stoljeća, demokracije Zapada su (pod utjecajem dva svjetska rata i depresije, surovosti čistog kapitalizma i komunističke prijetnje) zaključile da se tržišno gospodarstvo treba ukrotiti i pripitomiti, kako bi moglo koegzistirati s pristojnim, stabilnim i pravednim društvom. No stagnacija sedamdesetih, ponovno oživljavanje organiziranog biznisa kao političke snage i na posljetku slom komunizma oživili su gotovo ludu vjeru u čista tržišta i mesijansku potrebu da ih se širi svijetom. Razmotrite krizu u istočnoj Aziji. Istočna Azija velikim dijelom ima produktivne radnike i tvrtke, domaćinstva s visokom stopom štednje, čak i razborite vladine proračune. Neke zemlje su trpjele zbog povezanosti vlade s poslovnim svijetom. No ono što je ta gospodarstva uništilo bilo je njihovo iznenadno izlaganje međunarodnim špekulativnim snagama. Financijski špekulanti prvo su pretjerano ulagali u njihove valute, burze i poslove - a zatim se naglo povukli. Ta je iznenadna osjetljivost, djelomično, odražavala norme ultra slobodnog tržišta koje su nametnule Sjedinjene Države i njezini štićenici u MMF-u. Očito je da stvarna vrijednost gospodarstva ne fluktuira sve do 80% u nekoliko mjeseci. Ono što fluktuira su pretpostavke inozemnih špekulanata. No u otvorenom gospodarstvu, to postaju samoostvarujuća proročanstva. Američka je burza žrtva istog obožavanja tržišta. Prije samo nekoliko tjedana, prestižni su komentatori još naviještali 'novo gospodarstvo' trajnog prosperiteta. Navodno kombinacija deregulacije, globalizacije, niske inflacije i tehnologije znači da cijene dionica mogu ići samo uzlaznom putanjom. Zapravo je burza postala opasno precijenjena jer tržišta često pogrješno vrjednuju stvari. To se odnosi na ljudski rad, obrazovanje i univerzalnu zdravstvenu skrb; a isto tako i na čist zrak i čistu vodu. Katkada izbije euforija, pa tržišta pogrješno vrjednuju dionice. Ironično, ono što je spasilo burzu od još dubljeg sloma jest ona osveta čistunaca s financijskih tržišta: stari dobri porez na profit. Ulagači bježe s tonućih tržišta radije nego da plaćaju poreze na ono što je ostalo od njihovih profita. Oni isti obožavatelji slobodnog tržišta koji su globalizaciju smatrali neprijepornim plusom, sad nude ovo proturječno umirenje: zaraza nas neće ozbiljno oštetiti, jer je Amerika još relativno izolirana u usporedbi s jadnim naivčinama koji su prihvatili naše savjete i sada su globalno izloženije od nas. Na žalost, Amerika nije otok. Nevolje u Aziji, Rusiji i južnoj Americi, djelomično plod našeg ideološkog izvoza, ne mogu izbjeći ugrožavanje Sjedinjenih Država i Europe. Najopasniji od svih tih događaja jest slom u Rusiji. On doziva u pamet zapadni neuspjeh da pomogne Njemačkoj u oporavku poslije Prvoga svjetskog rata, što je rezultiralo Drugim svjetskim ratom. Sjedinjene su Države potrošile 9 bilijuna da bi pobijedile u hladnom ratu. No jednom kad je komunizam propao, zaključili smo da će tržišne snage učiniti ostalo. Zapadna pomoć Rusiji svoj je vrhunac dosegla sa samo dvije milijarde godišnje, što je malen dio poslijeratne Marshallove pomoći Europi. Početkom devedesetih dogodio se povijesni trenutak u kojem je bila moguća 'velika pogodba' s Rusijom poslije sovjetskog razdoblja. Uz ozbiljnu pomoć, mogli smo istinskim reformistima pomoći u izgradnji djelotvorne demokratske države i modernog miješanog gospodarstva. Umjesto toga, Rusi su dobili gangsterski kapitalizam tipa laissez-faire. Danas je, začudo, komunistička stranka najdjelotvornija oporba. Gospodarska obnova poslije Drugoga svjetskog rata prihvatila je potrebu miješanog gospodarstva. U tom su razdoblju Sjedinjene Države i MMF shvaćali da nastajuća gospodarstva ne mogu biti zatočenici privatnog špekulativnog kapitala. Poslijeratni sustav regulirao je privatne priljeve novca i stabilizirao valute kako bi se države mogle razviti. Danas MMF zahtijeva izlaganje špekulantima kao preduvjet za pomoć. Države poput Rusije i Malezije sve više i više nameću unilateralni nadzor nad kapitalom. No umjesto da ti pokreti budu dio koherentnog sustava stabilizacije i razvoja s potrebnom zaštitom, oni su izolacionistički i destabilizirajući. Dok gospodarsko svećeništvo Zapada ne preinači svoje ultratržišno gledište na slobodne financijske priljeve, bit će još takvih poteza. Ono što trebamo jest program stabilizacije i obnove u duhu godina poslije Drugoga svjetskog rata, s ograničenjima na priljeve špekulativnog novca. Treba pružiti i daljnju pomoć za razvoj. Kadikad je potrebna kriza da se promijeni službeno gledište. Nadajmo se da će se uobičajena mudrost pokrenuti prije nego što se kriza pretvori u katastrofu." 090106 MET sep 98