NEW YORK TIMES 19. VIII. U VRIJEME KRIZE OKRIVITI ŠPEKULANTE

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 19. VIII. 1998. U vrijeme krize okriviti špekulante "Novčano tržište u Aziji i Rusiji ponovno je u krizi, a lokalne vlasti znaju krivca. Špekulanti. 'Špekulanti već neko vrijeme primjenjuju čitav niz neprikladnih mjera', rekao je Donald Tsang, tajnik financija Hong Konga, otkrivajući kako je honkonška vlada kupila dionice u vrijednosti od nekoliko milijuna dolara. Među njima jest i 'širenje zlih glasina' da bi vrijednost honkonške valute mogla pasti. Stanje honkonških dionica se popravilo a sve je raširenije mišljenje kako se radi o vladinoj intervenciji. Premijer Malezije, Mahathir Mohamed, kazao je kako je moguće da će isprobati istu taktiku. Riječ 'špekulant' koristi se i u Rusiji, gdje se dužnosnik središnje banke potužio kako ruske banke špekuliraju vrijednosti rublja kupujući dolare. Središnja banka se odlučila uništiti takovu špekulaciju braneći takvu kupnju koju su vršile neke banke. Nije teško suosjećati s dužnosnicima koji su upleteni. Misle kako će njihova gospodarstva i tržišta prevladati krizu kada se pojavljuje netko (...) tko se kladi da će se stvari raspasti. Ako ti špekulanti mogu biti poraženi, tada će sve biti dobro. U Hong Kongu, članovi vlade tvrde kako su špekulanti pokušali oslabiti valutu i tržište dionicama a rate udijela povećati u cilju stvaranja profita na sva tri tržišta. Kako bi takova manipulacija bila zaustavljena, kazali su glasnogovornici vlasti, malo je manipulacije bilo neophodno. Tako su kupili lokalnu valutu i udio svih glavnih hongkonških tvrtki. Do sada, ova taktika je bila uspješna. No konačan rezultat se još ne vidi. Početkom ljeta 1997., Tajland je odredio postupak upravljanja fondovima kojima se tajlandski baht posuđivao i prodavao, kladeći se kako će vrijednost valute pasti. Kupnje na veliko tajlandske vlade privremeno su podigle vrijednost bahta. No, tada se dogodila čudna stvar. Obični građani Tajlanda i tvrtke počeli su se pitati da li je valuta za čuvanje čije je vrijednosti potrebna takova izvanredna intervencija zbilja u svojoj osnovi čvrsta. Tvrtke koje su dugovale dolare shvatile su da će se naći u nevolji ako baht izgubi na svojoj vrijednosti, pa su kupovale dolare. Nekoliko tjedana kasnije vrijenost bahta je pala a otpočela je azijska kriza. Isto tako, ono što je ruska središnja banka vidjela kao špekulaciju zapravo je bio razuman odgovor ruskih banaka na koje je vršen pritisk da vrate dugove koje su dobile u dolarima, i koje su nastojale sakupiti dolare kao zaštitu u slučaju da padne vrijednost rublja. Kada je postalo jasno da se vlada boji takove zaštite, pad vrijednosti je postao neizbježan. Danas se ulagači u Hong Kongu mogu zapitati da li su cijene udjela zbilja razumne ako su održive isključivo vladinom kupnjom. Možda će mnogi zaključiti da bi bilo sigurnije reducirati svoje položaje. (...) Sve ovo ne poriče činjenicu da su špekulanti veoma povezani sa trenutnim problemima. No kada je vršena prava špekulacija, vlade su na to gledale s veseljem. To je bilo 1996., kada su stranci ulagali mnogo novca. Ulagali su u tvrtke u Indoneziji misleći kako je činjenica da su tvrtke povezane sa obitelji predsjednika Suharta dovoljna da osigura profit. Ulagali su novac u Rusiju misleći kako se radi o slijedećem novom uspješnom tržištu i posuđivali novac korejskim bankama koje su bile financijski nestabilni konglomerati. Sada oni koji su u prošlosti glupo riskirali s ulganjem novca žele spasiti što se spasiti da. Tvrtke koje duguju dolare se, u slučaju da vrijednost lokalne valute padne, boje bankrota. Obje skupine žele smanjiti svoje gubitke. Radi li se o špekulaciji? Ili razboritosti", pita se Floyd Norris u uvodniku The New York Timesa. 192213 MET aug 98