IL MANIFESTO 2. VIII PROBLEMI IZMEĐU SLOVENIJE I HRVATSKE

Italija Il Manifesto 2. VIII 1998. Ljubljana zamračila Zagreb "Gotovo više i ne prođe dan bez jednog spora između Hrvatske i Slovenije, dvije zemlje koje su zajednički pokrenule odcjepljenje od bivše Jugoslavije i koje su tijekom pet godina bratoubilačkog rata ostale saveznice. Preko Slovenije, što više i nije tajna, prošlo je mnogo oružja poslanog u Hrvatsku. No upravo je to odcjepljenje, koje je trebalo 'riješiti sve probleme', nacionalne, društvene, gospodarske, vjerske, i tako dalje, dviju bivših republike jugoslavenske federacije, bacilo među njih sjeme razdora. Trzavice traju već godinama, no ovoga je ljeta napetost dosegnula vrhunce, što je sve vezano uz nacionalističku tvrdoglavost političara Zagreba i Ljubljane. U samoj se Sloveniji, ne od danas, vode oštre rasprave o tome da li treba ili ne priznati 'međurepubličku' granicu koja je prema administrativnoj podjeli šest federativnih republika postojala do 1991., ili ucjenama i prijetnjama koje bi dovele do novih bilateralnih i multilateralnih sporazuma promijeniti karte. No u tom slučaju, može se zapitati, bi li i Italija imala pravo zatražiti reviziju mirovnog sporazuma iz 1947.? Slovenija bi izgubila. No vratimo se kronici ovih dana. Osim granica, najeksplozivnija proturječje odnosi se na nuklearnu elektranu Krško, u zajedničkom slovensko-hrvatskom vlasništvu, sagrađenu prije dvadesetak godina sredstvima obiju republika. Smještena je na slovenskom teritoriju, blizu granice, i praktički je održavaju Slovenci koji optužuju 'rođake' Hrvate da su dužni 130 milijuna maraka i da dovode u opasnost rad centrale kojoj je žurno potreban popravak.(...) No i mnogo toga drugoga podgrijava stanje. U drugom tjednu srpnja izbila su tri-četiri nova-stara spora, i sada pratimo njihove posljedice. U Piranskom zaljevu, kojega Slovenci svojataju u cjelini, dok prema Hrvatima crta razgraničenja prolazi sredinom, jedno je hrvatsko poduzeće duž obale Savudrije sagradilo postrojenja marikulture.(...) Još jedna zatrovana granična točka, opet u Istri, nalazi se u Bujštini, gdje tri sela, koja nastanjuju isključivo stanovnici koji govore slovenski, ali koja su ostala nekoliko stotina metara unutar hrvatskog teritorija, natrag traži veliki dio slovenskih političkih stranaka, vladajućih i oporbenih. Još zatrovanija točke je, duboko u unutrašnjosti upravo na granici između dvije zemlje, brdo Sveta Gera. 1991. zauzele su je slovenske milicije tijekom pokreta za odcjepljenje, a slovenske je postrojbe nisu više napuštale, i izgradile su malu pograničnu vojarnu uz jednu crkvu u kojoj se uvijek služba vršila na slovenskom jeziku, no koja je uvijek pripadala jednoj hrvatskoj župi. Zagreb kaže da je brdo na teritoriju Hrvatske i da pripada njoj, kao što joj je administrativno pripadalo i prije odcjepljenja. Valja navesti da su upravo na tom području, prije nekoliko mjeseci, u ruke hrvatske policije pala dva djelatnika slovenske tajne službe, koji se još uvijek drže u zatvoru u Zagrebu. LJubljana je priznala kako su ta dvojica protiv svoje volje odvedeni iz domovine. Težak problem u odnosima između dvije države čine i dugovi Ljubljanske banke, koja je sada državna banka, prema hrvatskim štedišama. Banka je prije odcjepljenja imala stotinjak podružnica u Hrvatskoj i tisuće hravstkih građana povjerilo joj je svoje uštede u dinarima i devizama. Oni su sve izgubili, a Slovenci ne namjeravaju ništa vratiti. To se pitanje već predugo vuče i otežava odnose. Ozračje visoke napetosti prešlo je i na malogranični promet i na gradnju budućih auto-cesta koje bi, iz Italije i Austrije, trebale preko Slovenije i Hrvatske povezati zapadnu s istočnom Europom. Hrvatska traži da jedan od koridora prolazi preko Rijeke i Zagreba, u svakom slučaju preko njenog teritorija, no Slovenija oklijeva i odugovlači i tako se za sada ne radi ništa. Osim toga Ljubljana i priječi modernizaciju ceste između Rijeke i Trsta koja prolazi slovenskom Istrom. Što se tiče malograničnog prometa između dvije zemlje još je prošle godine potpisan jedan sporazum, no neke stranke, i u samoj vladajućoj koaliciji u Ljubljani, odbijaju ga ratificirati 'kako se ne bi prejudicirale granice'. Kažu, bit će ratificiran samo ako Hrvatska prizna granice onakve kakve mi hoćemo, s Piranskim zaljevom u potpunosti u slovenskim rukama (inače Slovenija ne bi imala izlaz u međunarodne vode). I opet u vezi s malograničnim prometom, Slovenci ne prihvaćaju da prostor slobodne razmjene dođe sve do granice s Italijom. Ostaje neprijeporna činjenica, zid protiv zida i visoka napetost između Hrvatske i Slovenije ne koriste ni jednoj ni drugoj. Uslijed toga trpi stanovništvo uz granicu, na prvom mjestu ono istarsko, a prije svega pripadnici talijanske manjine koji na ovom poluotoku od 1815. nisu poznavali granice", piše Giacomo Scotti. 040327 MET aug 98