MANIFESTO 2. VIII PRIJEDLOG RJEŠENJA KOSOVSKOG PITANJA

Italija Il Manifesto 2. VIII 1998. Europa usred slagalice "Koliko će vremena zapadne diplomacije nastaviti uzaludno šetanje između Beograda i Prištine u teškom pokušaju okončavanja sukoba koji je bio tako opće predviđen i najavljen? Koje nove prijedloge će razni međunarodni izaslanici biti sposobni uobličiti kako bi se došlo do trajnog rješenja krize na Kosovu koja bi bila u stanju otkloniti širenje sukoba koje prijeti?(...) U susjednoj Makedoniji, u međuvremenu, osjećaju se prvi odrazi rata koji je u tijeku. A uoči općih izbora u jesen isključena je jedna od dvije albanske stranke (PDA), koja je za razliku od PPD-a u oporbi i predstavlja najradikalniji dio te 'zajednice'. U svezi Albanaca u Makedoniji "30% stanovništva" taj izraz nije tu slučajno stavljen u navodnike obzirom na staru prepirku da li tu etničku skupinu treba smatrati manjinom, kao što to smatra slavenska većina, ili pravom konstitutivnom zajednicom s istim pravima kao i ona druga, kao što to, ne neopravdano, traže neki albanski krugovi. Kako bi se izbjeglo najgore odlučilo se da se produži mandat kontingenta Ujedinjenih naroda, koji ističe ovoga mjeseca, razmještenog u skopljanskoj republici, uporno izbjegavajući suočiti se s problemom u korijenu. Isti je odnos imala Europska unija i Kontaktna skupina spram Kosova, gdje se za Albance ustrajava pri ponovnom traženju općenitog statuta široke autonomije, što su događaji već pregazili, a da se ne daju prihvatljivi razlozi zašto je za nju unutar nove jugoslavenske federacije rezerviran podređen odnos spram onoga što je dano Srbima i Crnogorcima. Ako se, što držimo da još uvijek vrijedi, želi potvrditi načelo nepovredivosti sadašnjih granica, potrebno je za to napraviti uvjete dok je to moguće a ne pripremati teren ratu za odcjepljenje najavljenom još prije jugoslavenske tragedije. Slabost mehanizama za spriječavanje sukoba, u Europi kao i drugdje, čimbenik je kojega međunarodna zajednica stalno ... podcjenjuje. Jačanje i širenje NATO-a nadomjestak je slabljenju i nestajanju sredstava i sadržaja OESS-a. Spriječavanje se svodi na zadržavanje a uloga civila prepušta mjesto vojnim hijerarhijama koje se sve češće bave humanitarnom pomoći, kao u albanskoj krizi prošle godine.(...) Prije nekoliko mjeseci, prije izbijanja sukoba na Kosovu, sa stranica ovog lista iznijeli smo ideju o 'regionalnom sporazumu o stabilnosti' koji bi se suočio s albanskim pitanjem u cjelini. Danas, u svjetlu onoga što se događa, ne možemo ne potvrditi da to nije jedini izvedivi put ako se uistinu želi pokušati doći do kraja ove tipično balkanske slagalice. 1994. je Europska Unija napravila jednu od rijetkih uspješnih zajedničkih akcija potaknuvši Mađarsku, Slovačku i Rumunjsku da okončaju stare teritorijalne sporove i riješe probleme mađarskog stanovništva podjeljenog među te tri države. Istu inicijativu treba predložiti Albaniji, Jugoslaviji i Makedoniji za albansku zajednicu koja se nalazi u situaciji istovjetnoj onoj mađarskoj, i iznijeti tim zemljama konkretan postupak približavanja Uniji što se može proširiti, uz pravi demokratski razvoj, u prvi uključivaje. U međuvremenu treba ojačati sve instrumente regionalne suradnje, počevši od institucionalnog ostvarivanja 'royaumontskog procesa' koji predviđa da se sve zemlje jugoistočne Eurpe nađu zajedničkom naporu prevladavanja starih podjela, uz odgovarajuću potporu usporednog razvoja nevladinog sektora koji se snažno zalaže za ulogu civilnog društva. Radi se o prvom sramežljivom pokušaju uspostave dobrosusjedskih odnosa u regiji koja se ne može otresti teškog tereta povijesti i s većom vedrinom gledati u svoju budućnost.", pišu Daniel Cohn-Bendit i Paolo Bergamaschi iz skupine Zelenih u Europskoj skupštini. 040331 MET aug 98