NJEMAČKA 15. VIII. DIE WELT: JE LI VOJVODINA SLJEDEĆI MILOŠEVIĆEV CILJ?

NJEMAČKA DIE WELT 15. VIII. 1998. Rat na Kosovu kao strategija opstanka "U ovom desetljeću izgubio je već tri rata na Balkanu i upravo se sprema izgubiti i četvrti - Slobodan Milošević, jugoslavenski predsjednik, nadaren je za upropaštavanje vlastite zemlje. Nakon rata i embarga gospodarstvo je uništeno a društvo je zapalo u duboku letargiju. Srpski teror u južnoj pokrajini Kosovo prizvao je angažman NATO-a - zapadni savez izložio je u međuvremenu precizne planove vojne intervencije u južnoj srpskoj pokrajini. Razorni pohod neregularnih srpskih postrojbi na Kosovu divlji je i okrutan - i bez raspoznatljivog plana. Sustavno 'etničko čišćenje', prethodno provedeno u Bosni, na Kosovu je gotovo nemoguće budući da Albanci čine 90 posto stanovništva. Što, zapavo, želi postići Slobdan Milošević? Njegovi su potezi izvan svake političke logike. Ne donose ni pobjedu ni slavu. No, njegova je politika oduvijek slijedila isključivo vlastita pravila, u okviru kojih postaje jasan i cilj: Milošević želi sačuvati vlast. Po svaku cijenu. Miloševićev je sustav začuđujuće jednostavan. Njegovu osnovu čini razaranje. Svaka reforma zatrta je u samom začetku kao i svaki pokušaj izvođenja Srbije iz političkog mraka. Već je njegov politički uspon 1987. g. proizišao iz stanja preokreta. Blijedog tehničara moći Miloševića ponijela je na sam vrh otrovna mješavina starosocijalističkih struktura i velikosrpskih zabluda, koja je nakon Titove smrti rastočila labilnu i umjetnu jugoslavensku tvorevinu. Milošević je bio glavna zvijezda za vrijeme raspada komunističkih režima u istočnoj Europi. Naime, bio je političar izvan svih ideologija: komunističku stranku iskoristio je kao prijenosni remen za svoj politički uspon. U Bosni je pak odigrao nacionalističku kartu iz jednog jedinog razloga: ostanka na vlasti. Otkada je na vlasti, Milošević nadzire svoju zemlju - a dijelom i inozemstvo - starom ali uspješnom metodom, utemeljenom na načelu 'podijeli pa vladaj'. Tim jednostavnim trikom Milošević je na domaćoj pozornici neutralizirao srpsku oporbu: oporbenom savezu 'Zajedno', koji je u zimi 1996/1997. g. mobilizirao stotine tisuća ljudi u borbi protiv njega, dobacio je mrvicu vlasti. Nakon toga mogao je prekriženih ruku gledati kako se vođe saveza 'Zajedno' međusobno grizu u borbi za tu mrvicu. Istu metodu upotrijebio je nedavno i u krizi na Kosovu prema međunarodnoj zajednici: svijet se zgražao nad jugoslavenskim moćnikom; no, dok su državnici planirali zajedničku akciju protiv njega, Milošević je otputovao u Moskvu, osvježio staro rusko- srpsko prijateljstvo i podijelio međunarodnu zajednicu. Otkrije li NATO mogućnost intervencije neovisne o mandatu UN, Miloševićeva strategija neće više biti djelotvorna ali će beogradski moćnik ipak dugo uspješno odgađati takvu akciju. Zgražanje na Zapadu, apeli i zahtjevi - sve to ne uzrujava pretjerano čovjeka Miloševićeva kova. Razvoj događaja potvrđuje čak da je njegov stav ispravan: diplomati se redaju na beogradskim audijencijama, pristojno iznose svoje dvojbe i potom odlaze - uglavnom neobavljena posla i izloženi podsmijehu svjetske javnosti. Milošević se pak sunča u svojoj obnovljenoj važnosti koja je nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma i uspješnog prisvajanja uloge mirotvorca počela kopniti. Danas se Milošević poigrava strahom svijeta od novog požara na Balkanu. Uživa u činjenici što upravo on drži u rukama ključeve mina na kosovu. Prošlog tjedna najavio je kraj ofenzive da bi sljedećeg dana zapovijedio još žešće akcije i potom ponovno nagovijestio kraj nasilja. Milošević će na kraju izgubiti rat na Kosovu. No, slijedimo li logiku njegove politike, zaključit ćemo da je ipak ostvario svoj cilj: najgori neprijatelj Miloševićeva sustava jest miroljubiva normalizacija stanja. Polagani povratak Srbije u Europu rezultirao bi stabilizacijom gospodarstva i buđenjem srpskog društva iz ukočenosti te za Miloševića više ne bi bilo mjesta. On treba rat na Kosovu radi vlastitog opstanka. Gubitak Kosova, mitske srpske kolijevke, očigledno je uračunat u njegovu strategiju ograničavanja osobne štete. Potvrdi li NATO ozbiljnost svojih prijetnji, Milošević će vjerojatno popustiti i ponovno izvući živu glavu. Potom će nakon taktičkog predaha otvoriti sljedeću pozornicu razaranja - možda Vojvodinu na sjeveru Srbije, gdje živi brojčano jaka mađarska manjina. Ili muslimansku regiju Sandžak na jugu", upozorava Katja Ridderbusch. 170242 MET aug 98