TAZ-INTERVIEW-22. VII.

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 22. VII. 1998. 'Nedostatak liberalne tradicije' Razgovor s Norbertom Bobbiom o 'Crnoj knjizi komunizma' list prenosi iz talijanskog lista 'L'Unita'. - Izdavač Crne knjige Courtois piše: 'Komunizam je, tamo gdje je bio na vlasti, bez iznimke proizvodio teror'. = Doista je bilo tako: posvuda. Ta je knjiga prva koja pokazuje da nije bilo komunističkog režima koji nije bio teroristički. Mehanizmi primjene sile, broj žrtava, mogu varirati - ali posvuda je jednaka nemilosrdnost, samovolja i primjena sile radi potvrđivanja vlasti. - Komunizam i despotizam su uzajamno povezani? = Taj despotski univerzalizam u prirodi je povijesnog komunizma. Kad je tako, moramo zapitati nije li despotski oblik vlasti povezan s bićem komunizma. Oni koji još pokušavaju braniti komunizam, znaju dobro govoriti: 'Povijesni komunizam bio je degenerirani oblik idealnog komunizma'. Ali zašto se ta degeneracija događala uvijek i posvuda? - Za Courtoisa postoji više odgovora na to pitanje. = Primarni je odgovor onaj koji cvjeta u velikom dijelu naknadnih opravdavanja: odnos cilja i sredstava. Ako je točno da je najviši zakon politike da cilj opravdava sredstvo, tada također vrijedi: što je teže postići cilj, to je lakše opravdati oštrinu sredstava. Još 1920. Trocki je pri ukidanju privatnog vlasništva - što nijedan režim prije toga nije pokušao - rekao da nema drugog puta osim diktatorske vlasti. A Lenjin je rekao: 'Okrutnost našeg života - uvjetovana okolnostima - bit će shvaćena i oproštena.' - Zastrašujući navod... = Tragika je u tomu što cilj nije postignut. Ne samo da je promašen - rezultat koji je postignut nakon dugogodišnjeg terora, bio je baš suprotan cilju. Ostanimo trenutak na tome: ako je istina da cilj opravdava sredstvo, iz toga slijedi da nepostizanje cilja ne može opravdati sredstva. Sredstva su dakle u svojoj goloj stvarnosti ono što jesu. Ako su podla, ostaju podla. Ubojstvo je ubojstvo, teror je teror i basta. Pozivanje na odnos između sredstava i ciljeva jedno je od tradicionalnih opravdanja za zlo. Zlo u cilju dobroga. Totalna sila osim toga dolazi s ponižavanjem neprijatelja do nečovjeka. Treba navesti Gorkoga koji piše: 'Sasma je prirodno da radnička snaga istrebljava svoje neprijatelje kao da su uši.' - A isto vrijedi i za nacionalsocijalizam. = O toj temi postoji beskrajna literatura. Dovoljno je podsjetiti na Prima Levija. Stanovnici logora za uništenje učinjeni su podljudima. Mehanizam ideologije uništavanja, to je dobro pojasnio Domenico di Iasio u 'zaštiti Atene', sastoji se u srozavanju čovjeka: za španjolske osvajače Indiosi, za nacionalsocijaliste Židovi, za komuniste klasni neprijatelji nisu bili ljudi, dakle ili uši ili bijesni psi. I po tom pitanju: nema ništa nova pod suncem. - 'Crna knjiga' namjerava preokrenuti uobičajenu 'hijerarhiju okrutnosti'. U čemu vidite razloge za dosadašnje različito vrednovanje komunističkog i nacističkog terora? = S jedne strane Sovjetski Savez ima velikog udjela u pobjedi nad Hitlerom. Ta neprijeporna činjenica čini da zaboravljamo kako su zemlje koje je 'oslobodio' Sovjetski savez godinama bile podređene sustavu koji je bio jednako totalitaran kao i nacionalsocijalistički. Osim toga je lijeva inteligencija, čiji sam dio bio i ja, kao olakotnu okolnost za Sovjetski Savez navodila da je komunizam veliki ideal koji prožima cijelu povijest humanizma. Nacionalsocijalistička ideologija je naprotiv od početka teoretski pogrješna i moralno ponižavajuća, jer se temelji na premoći jedne rase nad svim ostalima. - 'Crna knjiga' pojašnjava odnos između komunizma i sile krvavim značajem ruske povijesti. Je li to uvjerljivo? = Puno je važnija jedna druga posebnost ruske povijesti kojoj do sada nije posvećeno dovoljno pozornosti: apsolutan nedostatak tradicije liberalnog mišljenja i ponajprije liberalne politike. Liberalizam znači pravno ograničenje državne moći, priznanje ljudskih i građanskih prava, pravnu državu. Suprotnost ruskoj autoritarnoj državi. Marksisitička teorija države teorija je načina kako doći do vlasti, ali ne o načinu kako ju provoditi. Liberalizam je naprotiv u prvom redu teorija provođenja vlasti. - Jedno drugo pojašnjenje vraća se na Popperovu kritiku povijesnog materijalizma: tko vjeruje da zna zakone povijesti, moralno se oslobađa svake odgovornosti, jer svi koji ometaju povijesni tijek, moraju biti uklonjeni. = Ispravno je skrenuti našu pozornost na Popperovo tumačenje: povijest kao načelo ozakonjenja. Osim načela vjerskog, moralnog ili pravnog opravdavanja vlasti, politička povijest ideja zna kriterij povijesne legitimacije vlasti: legitimacije koja se odnosi na proteklu povijest (ona je konzervativnog duha) i legitimaciju putem buduće povijesti koja proizlazi iz revolucionarnog mišljenja. U tom drugom slučaju povijest ima istu funkciju kao i providnost u vjerskom mišljenju. Tumačenje znakova povijesti daje im istu snagu i sigurnost za djela koja obavljaju, vjeruju da tumače tijek povijesti koji se ne može promijeniti. To nije velika razlika od tvrdnje: 'Bog je s nama' koja je bila geslo njemačke vojske i od izjave 'Povijest je s nama', što su govorili revolucionari svih vremena. Razgovor je vodio Giancarlo Bosetti. 230049 MET jul 98