FRANCUSKA-LIBERATION OD 1-2.8.98. KOSOVO

FRANCUSKA LIBERATION 1 - 2. VIII. 1998. Ustanici OVK-a plaše Zapad "Trenutna šutnja zapadnih prijestolnica glede Kosova čini se to više zaglušujućom što odudara od prijetnja i jasne odlučnosti da se umiješa protiv Beograda koja se očitovala u proljeće prošle godine kada su se pojačali nemiri u toj pokrajini na jugu Srbije koja je devedeset posto naseljena Albancima. Međutim, pothvat srbijanskih snaga koje su zadnjih dana zbrisale glavna uporišta OVK-a (Oslobodilačke vojske Kosova) i preko stotinu tisuća izbjeglica protjerali iz svojih sela, najvažniji je od početka krize. Represija je sve žešća u većim gradovima na Kosovu, čak i onima koji su daleko od područja sukoba. Jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević ističe pred predstavnicima europske 'trojke' svoju odlučnost da 'sasvim iskorijeni terorizam', t.j. albanski oružani otpor, ali i najavljuje kraj ove velike vojne ofenzive. Najavljena već prije nekoliko tjedana, očita promjena gledišta Zapada tumači se njegovom zabrinutošću zbog jačanja moći OVK-a koji je radikalan kako u svojim načinima borbe, tako i u svojim ciljevima. Njezin službeni predstavnik Jakub Krasniqi traži istodobno 'neovisnost Kosova i ujedinjenje svih Albanaca na Balkanu'. Ovi posljednji žive u trima državama, jugoslavenskoj republici, Makedoniji - gdje čine barem trećinu pučanstva - i Albaniji. Ostvarenje starog sna o zajedničkoj državi dovelo bi do velikog i krvavog premetanja granica na čitavom Balkanu. Velika je Albanija danas isto tako neprihvatljiva u očima međunarodne zajednice kao i velika Srbija jučer koju je htio Milošević. Zapad je odlučan da će ubuduće 'vršiti pritisak na Albance', kao što se zadnjih mjeseci činilo prema Beogradu. Nakon prve velike operacije čišćenja koju su Srbi poduzeli na dreničkom području, Washington, Pariz i Bonn su odmah u veljači pokazali odlučnost koja je bila u suprotnosti s njihovim oklijevanjem glede srbijanske agresije sedam godina ranije u Bosni. NATO je razmetljivo pripremao različite scenarije upletanja od preventivnog raspoređivanja snaga na albanskoj i makedonskoj granici i uvođenja zabrane leta do pretpostavljenog djelovanja na terenu. Ovo pokazivanje snage bilo je uspješno. Milošević je prihvatio nazočnost zapadnih promatrača na terenu i sve do nedavno nije se odvažio na uporabu svoje goleme vojne nadmoći, osim za ograničene operacije. No, koristeći spriječenost protivnika i ojačan tisućama novih dragovoljaca, OVK je zauzeo gotovo trećinu kosovskog područja. Uspjesi su pridonosili sve većoj uvjerljivosti vojnog opredijeljenja i iredentističkih snova OVK-a. Ovoj nije bilo teško dokazati slab rezultat strategije masovnog civilnog otpora koji je deset godina predvodio Ibrahim Rugova, antimilitaristički pisac koji je u ožujku ponovno svečano izabran za predsjednika samoproglašene 'republike Kosovo' na paralelnim izborima koje Beograd nije priznao. Na prvoj javnoj sjednici koja je održana prije petnaest dana, kosovski je parlament, iako u njemu većinu ima Rugovina stranka Demokratski savez Kosova, priznao ulogu OVK-a. Ni sam američki posrednik Richard Holbrooke nije se kolebao kada se u lipnju trebao susresti s dvojicom predstavnika OVK-a, tražeći od njih da se potčine Ibrahimu Rugovi koji 'ostaje najvažnijim sugovornikom' međunarodne zajednice. OVK se otvoreno nameće kao alternativa 'defetizmu' kosovskog predsjednika. Rugova sada pokušava da ih uključi u koalicijsku vladu. Svjesne opasnosti, zemlje kontaktne skupine za bivšu Jugoslaviju (SAD, Rusija, Njemačka, Velika Britanija, Francuska i Italija) koje su se početkom srpnja okupile u Bonnu, pozvale su sve koji financijski ili vojno podupiru oružane skupine na Kosovu da to ne čine. Zapad se nada da će slabljenje OVK-a potaknuti pregovore između jugoslavenskih vlasti i kosovskih Albanaca. No njihova su stajališta i dalje sasvim suprotna. Srbi se boje da će i najmanji ustupak na kraju dovesti do odcjepljenja te pokrajine koju oni drže svojom kolijevkom. Albanci, za razliku od njih, odbijaju povratak na status autonomije koju je Milošević ukinuo 1989. Ibrahim Rugova podsjeća da za Kosovo nema trajnog rješenja ako se njegovim stanovnicima ne prizna pravo na samoodređenje", piše Marc Semo. 040314 MET aug 98