8. VII CORRIERE - NOGOMET- NACIONALIZAM

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 8. VII. 1998. Zagrebački san "(...) Ako je mjera slavlje nakon pobjede nad Njemačkom, povorke sve do zore, kupanja u fontanama, uz vandalizam i pucnjavu pride, ono što će se dogoditi večeras u slučaju pobjede nad Francuskom, na granicama je zamislivog. Zagreb, snena mitteleuropska prijestolnica, doći će do paklenskog slavlja, gdje će ples i ponos teći potocima kao i vino i rakija. Na trgovima su postavljeni veliki ekrani, mnogi će utakmicu pratiti po barovima i u restaurantima na otvorenom, obale Dalmacije, već pune za godišnje odmore, biti će vatrometima osvijetljene kao danju. A u Mostaru, na tlu Bosne koje nastanjuju Hrvati, ne nedostaje oružja za pucnjavu, nadati se samo u zrak. Hrvati domoljublje imaju pod kožom. To je cement mlade nacije, sadašnje nezavisnosti, rata u bivšoj Jugoslaviji koji je stajao deset tisuća mrtvih. Nisu potrebni športski događaji kako bi ga se probudilo. Nogometni izazov je element kontinuiteta i radost zbog pobjede slična je onoj zbog ponovnog zauzimanja Vukovara.(...) Sami igrači, premda plaćenici po europskim prvenstvima, sudionici su u nacionalnoj povijesti. Ponetko se borio, netko je izgubio prijatelje i rođake, mnogi su se uključili u akcije solidarnosti, a čak i oni koji su igrali u reprezentaciji Jugoslavije danas osjećaju da su u junačkoj službi hrvatskoj domovini. Politika čini ostalo i zagrljaj s nogometom je potpun. 'Volim svoga Predsjednika', kaže izbornik Blažević. I svi su sigurni da je Bog na njihovoj strani, kao što je bio i tijekom rata. Sraz s njemačkim divovima i protiv francuskog grandeura obnavlja, kao na bojišnicama, mit o Davidu protiv Golijata: mala Hrvatska zaustavila je jugoslavensku federalnu vojsku, a jedanaest malih gladijatora zaustavit će Zidanea i drugove.(...) Okružena, što je i očito, naklonošću, hrvatska momčad mora se čuvati dvije strašne sove: Maldinija i Miloševića, jedinih koji se nadaju francuskoj pobjedi. Budu li Šuker i Boban pobijedili Francusku, naša će se drhtava Italija pokazati još manjom. A Milošević, čija je momčad već eliminirana, morat će progutati neprijateljev trijumf, kojega će pozdraviti navijači iz unutarnjih manjinskih skupina: Albanci, Mađari, Crnogorci, koji sada ulaze u sukob s Beogradom. Mješavina nogometa i politike, nečasna i neizbježna, na Balkanu može ispisati ratnu povijest ili joj barem naznačiti znakovite dijelove. Dramatičan derby između zagrebačkog Dinama i beogradske Crvene Zvezde označio je početak neprijateljstava. Navijači su bili prvi koji su spalili zastave federacije. Arkan, vođa okrutnih paravojnih bandi u Bosni, bio je vođa beogradskih navijača. On je danas svoju momčad doveo do naslova prvaka. Momčad se zove Obilić, po mitskom kršćanskom vitezu koji se protiv Turaka borio na Kosovu, koje je danas okrvavljeno zbog separatističke gerile. Nogomet služi i političkoj sreći predsjednika Tuđmana, stoga što je domoljubna pretjeranost ujedno i snažno protusredstvo za drame i probleme zemlje i potiče zaborav manje slavnih stranica nacionalne povijesti. Izgladnjeli umirovljenici izlaze prosvjedovati, no njihov je glas prekriven vikom navijača. Korupcija, nepotizam, ljudska prava ostaju argumenti za malobrojne glasove neslaganja. Vruće suđenje, koje traje, protiv nacističkoga zločinca Šakića, zapovjednika koncentracijskoga logora Jasenovac, gubi se u novinama preplavljenima športskim vijestima. A odgovornosti u balkanskom ratu zamagljuje se u mitologiji 'male velike Hrvatske'. Tako se nitko i ne sjeti da je Hrvatska danas etnički čista, da su odavde istjerane tisuće Srba, da se, u Bosni, i hrvatski šovinizam okaljao zločinima koji su ostali nekažnjeni. Bobanu i Šukeru, jedanaestorici hrvatskih gladijatora, nogometu pomiješanom s politikom, ide jedno iskreno hvala od onih koji u bivšoj Jugoslaviji, još trpe neizrecivu bol. Bez sraza s Francuskom, niti jedan novinar ne bi opet došao u ove krajeve na to podsjetiti.", piše Massimo Nava. *** Rimska 'La Repubblica' također objavljuje reportažu iz Zagreba, sa sličnim naglascima o ozračju u Hrvatskoj, odnosu hrvatske politike i športa i iskazivanju nacionalnih osjećaja potaknutih uspjesima državne reprezentacije. Članak za rimski list napisao je Pietro Veronese. 090136 MET jul 98