ZAGREB, 23. srpnja (Hina) - Rastuća nelikvidnost, koja je već dosegnula 15 milijardi kuna, prijeti kolapsom hrvatskog gospodarstva i traži hitno rješenje. Nužno je stvoriti financijsku disciplinu, koja bi kratkoročno mogla utjecati na
smanjenje proizvodnje, povećanje nezaposlenosti i slabljenje društvene sigurnosti. Ti rizici se mogu izbjeći jedino hitnom promjenom ponašanja države, banaka i tvrtki, situacije na tržištu kapitala te odnosa države i poduzeća, a temelji tim promjenama su stvaranje modernog računovodstva, platnog prometa i bankarstva te učinkovitog Zakona o stečaju, smatra asistent sa zagrebačkog Ekonomskog instituta mr. Dubravko Jurlina-Alibegović.
ZAGREB, 23. srpnja (Hina) - Rastuća nelikvidnost, koja je već
dosegnula 15 milijardi kuna, prijeti kolapsom hrvatskog
gospodarstva i traži hitno rješenje. Nužno je stvoriti
financijsku disciplinu, koja bi kratkoročno mogla utjecati na
smanjenje proizvodnje, povećanje nezaposlenosti i slabljenje
društvene sigurnosti. Ti rizici se mogu izbjeći jedino hitnom
promjenom ponašanja države, banaka i tvrtki, situacije na tržištu
kapitala te odnosa države i poduzeća, a temelji tim promjenama su
stvaranje modernog računovodstva, platnog prometa i bankarstva te
učinkovitog Zakona o stečaju, smatra asistent sa zagrebačkog
Ekonomskog instituta mr. Dubravko Jurlina-Alibegović. #L#
U starom sustavu država je jamčila za financijske teškoće tvrtki
putem subvencija, poreznih povlastica, odgode plaćanja kredita ili
odobravanja novih kredita. U tržišnom gospodarstvu država ne
smije, kaže Jurlina-Alibegović, pokrivati ničije gubitke osim
djelomično one kod banaka, a kronični gubitaši moraju propasti.
TVRDO OGRANIČENJE DRŽAVNOG BUDŽETA
Američki ekonomisti smatraju da je osnovni preduvjet stvaranju
financijske discipline u zemljama tranzije stabilan ekonomski
program u kojem udjel državnog deficita u bruto društvenom
proizvodu (BDP) ne smije premašiti dva do tri posto. Stabilnosti
programa pridonosi i monetarna kontrola koja se lakše provodi ako
postoji fiskalna disciplina.
Međunarodni monetarni fond (MMF), pak, preporučuje vođenje
politike "tvrdih" ograničenja budžeta države i državnih poduzeća,
ukidanje subvencija i minimaliziranje rashoda, a uz to i striktno
poštivanje pravila o stečaju insolventnih tvrtki.
Kako zbog stečaja tvrtka neće moći vratiti kredit državnim bankama
to potencijalno može dovesti i do stečaja banaka za koje garantira
država. MMF preporučuje stoga izdavanje obveznica u vrijednosti
obveza tvrtke koja se likvidiraju, odnosno za smanjenje
vrijednosti obveza poduzeća koja su u procesu restrukturiranja.
Obveznice se izdaju na banku kreditora, a neki od depozita trebaju
biti trasferirani u druge - nove banke, koje će primiti te
obveznice. Država ima obvezu plaćanja kamata na obveznice
banakama.
Nakon restrukruriranja poduzeće nema obvezu plaćanja kamata za
stare kredite jer je to umjesto njih učinila država. Država svoje
troškove plaćanja kamata može pokriti preko središnje banke, ali
zbog zahtjeva za monetarnom kontrolom, MMF traži da se krediti
ograniče do iznosa konsolidiranog duga javnog sektora.
To je, po ocjeni Jurlina-Alibegovića, dobar zahtjev za države u
kojima tržišta kapitala nisu razvijena jer se traži nemonetarno
financiranje fiskalnog deficita.
PRAVILA FINANCIJSKE DISCIPLINE
Financijska disciplina ima četiri osnovna pravila: kupci moraju
platiti kupljenu robu, dužnici na osnovu ugovora o kreditu moraju
vratiti dug, porezni obveznici trebaju plaćati poreze, a tvrtke
moraju rashode pokrivati vlastitim prihodima.
Važan dio financijske discipline je i fiskalna disciplina, koja
podrazumjeva sposobnost uravnoteženja budžeta i ograničenja rasta
državnih izdataka u odnosu na stopu rasta gospodarstva, te tržišno
ponašanje financijskih institucija.
Za uspostavljanje financijske discipline, osim zakonskog i pravnog
okvira kao temeljnih, potrebno je da financijska tržišta budu
slobodna i otvorena. Disciplina može biti oslabljena ako državna
vlast ima privilegiju slobodnog pristupa izvorima financiranja i
ako povećava javni dug.
Vjerovnici moraju imati slobodan pristup informacijama o
postojećim dugovima dužnika, a to je važno i kad država uzima
kredit. Naime, zbog sve veće prakse da se države zadužuju
neizravnim kanalima kroz posebne agencije ili fondove čija
zaduženja nisu uključena u državni budžet, vjerovnici ne raspolažu
pravim informacijama o stvarnom stanju javnog duga.
Dužnicima se ne smiju izdavati garancije za kredite u slučaju
pojave gubitaka. U tzv. mekom budžetskom ograničenju, koje još
uvijek postoji u Hrvatskoj, insolventnim tvrtkama se ipak
odobravaju krediti.
Jurlina-Alibegović smatra da je uspostavljanje financijske
discipline dugotrajan posao. Njegova loša alternativa je politika
državnog zaduživanja, mjera državne regulative i izravne kontrole
ili nadzora.
Jadranka Šević
(Hina) js sbo
231253 MET jul 98