22. VII. ŠPANJOLSKA LA VANGUARDIA O DEKLARACIJI IZ BARCELONE

ŠPANJOLSKA LA VANGUARDIA 22. VII. 1998. Duran se ograđuje od sastanaka nacionalista i kaže da neće ići ni u Bilbao ni u Santiago Novinar lista Jordi Juan piše o političkoj situaciji u Španjolskoj nakon objavljivanja deklaracije koju su potpisali katalonski CIU(Convergencia i Unio), baskijski PNV (Partido Nacionalista Vasco) i galješka stranka BNG (Bloque Nacionalista Gallego), u kojoj se zahtijeva uvođenje konfederalnog uređenja u Španjolskoj i priznavanje suverenosti tim španjolskim autonomnim pokrajinama. U članku, između ostaloga, stoji: "Unio Democratica (katalonska stranka, op. prev.) zadržat će svoj dvosmisleni stav prema sudjelovanju na skorašnjim nacionalističkim skupovima u gradovima Bilbao i Santiago de Compostela, a njezin vođa Josep Antoni Duran Lleida neće sudjelovati na njima. Duranova odsutnost s potpisivanja deklaracije u Barceloni, prošlog tjedna, već je uzrokovala velike sumnje u iskrenu zainteresiranost katalonskih demokršćana da se pojave na tim skupovima. Ne samo da tamo nije došao Duran, nego nije bilo nijednog od ostalih uglednih vođa te stranke, ni predsjednika Joana Rigola, a ni glavnoga tajnika Ignasia Farreresa. A CDC (katalonski demokršćani), PNV i BNG poslat će svoje najvažnije čelnike, jedino neće biti predsjednika autonomnih pokrajina Jordija Pujola i Jose Antonia Ardanze. Unio Democratica neće promijeniti svoju politiku pojavljivanja na sljedećim susretima, izjavio je jučer Duran, i najavio moguće probleme s kalendarom održavanja tih skupova u rujnu i listopada, a upravo u to je doba najavljeno održavanja dvaju sastanaka na vrhu. Nejasan stav te stranke proteže se i na temelje deklaracije iz Barcelone. Nedvosmisleno zalaganje za uspostavljanje konfederalne države, kako stoji u tome tekstu, značilo bi i nužnu reformu Ustava, kako je prekjučer izjavio glasnogovornik galješkog BNG-a Xose Manuel Beiras. Unatoč tome, ni CDC ni Unio nisu zainteresirani za otvoreno zahtijevanje te reforme i radije se odlučuju za eufemizam o 'stvaranju konfederalnog modela', a to se, kako kaže Duran, može učiniti samo 'polazeći od samog Ustava i Statuta', ali bez njihova nužnog mijenjanja. Bez obzira na sve to, priznao je da 'konfederacije nema u Ustavu'. Svoj je stav opravdao riječima da 'mi sada ne tražimo konfederalne promjene, nego priznanje postojanja nacije'. (...) Kako bilo da bilo, osoba koja jučer nikako nije bila sretna bio je ministar uprave Mariano Rajoy, koji je jučer u Palma de Mallorci deklaraciju iz Barcelone nazvao 'glupošću'. Rajoy je izjavio da je iznenađen činjenicom da 'krajnje ljevičarske, marksističke stranke, kao što je Bloque Nacionalista Gallego, potpisuju zajedničku deklaraciju s demokršćanskim i liberalnim strankama'. (...) Rajoy je izjavio i da pretpostavlja da su glasači tih nacionalističkih stranaka 'sigurno preneraženi, svatko zbog nekih svojih razloga'. Dodao je i da 'su neki političari dali izjave koje dokazuju da te stranke nisu učinile nikakav pomak prema naprijed u posljednjih dvadeset godina'. Prema njegovu mišljenju, u Španjolskoj se u posljednjih dvadeset godina ipak nešto dogodilo, među ostalim, proces političke decentralizacije, 'koji je različitim zajednicama omogućio veći stupanj autonomije pri određivanju javnih izdataka nego što to imaju njemačke savezne pokrajine'. On drži da je taj proces ustupanja ovlasti 'najveći takav proces koji je ikada obavljen u povijesti Španjolske i da, prema tome, priče o tome da nema slobode i pravde u nekim zajednicama, kako su to izjavili neki političari, nemaju veze sa zdravim razumom i onim što misli većina ljudi'". U izdvojenom članku donosi se tekst deklaracije iz Barcelone: "Deklaraciju iz Barcelone potpisali su CIU (Convergencia i Unio), PNV (Partido Nacionalista Vasco) i BNG (Bloque Nacionalista Galego), a u njoj se opet zahtijeva stvaranje konfederalne države i priznavanje suvereniteta Kataloniji, Baskiji i Galiciji. Načelo suverenosti kvalitativno se razlikuje od načela samoupravljanja koje se učvršćuje uz pomoć razvoja statusa autonomije i koje, čak i kad je riječ o posvemašnjem davanju takvog statusa, pretpostavlja proces decentralizacije političkog i upravnog sustava, budući da se konstitutivni element vlasti i dalje nalazi u državi. Moramo prevladati taj oblik autonomije koju daje država koja, u skladu s ustavnim odredbama, kaže da se temelji na jednoj naciji, jedinstvenoj i nedjeljivoj španjolskoj naciji, negirajući višenacionalni karakter Španjolske i postojanje ostalih nacija. Istodobno, Španjolska država je ustanova koja ne priznaje suverenost koja nam pripada kao nacijama, ni politički prostor na kojemu bismo mogli postići nacionalnu slobodu, uz pomoć zajedničkog djelovanja na stvaranju konfederalne višenacionalne države. To bi bio pravi model za višenacionalnu državu, koliko zbog priznavanja suvereniteta svakoj naciji, toliko i zbog toga što bi se na taj način prema njima odnosilo na načelu jednakosti, a uspostavila bi se suradnja i koordinacija na temelju jednakosti, solidarnosti i slobode tih nacija. Ispravno shvaćeno pravo na samoodređivanje temelji se na navedenim procesima i ciljevima. To je pravo temeljno pravo kolektiva. Svaka nacija u svakome trenutku i u svim okolnostima mora imati mogućnost za odlučivanje o svojoj političkoj strukturi, svojem upravnom sustavu i razini ovisnosti ili neovisnosti u odnosu na druge ustanove". 230046 MET jul 98