DNVNI PREGLED

SRBIJA DNEVNI TELEGRAF 20. VII. 1998. Nostalgija Bogdan Tirnanić piše: "(...) Jugonostalgija je otud - i tu su tamošnji nacionalisti u pravu - antihrvatska i antislovenska, ona je s onu stranu osnovnog ('državotvornog') raspoloženja tamošnjih naroda, njihove ostvarene želje da žive izvan svake Jugoslavije, u svojim nacionalnim državama. Vrijedi li isto i za Srbiju? Na prvi pogled, ne. Jugonostalgija koja se ovdje 'nosi' jest, na veliki užas svih njezinih protagonista, prosrpska u eminentno nacionalističkom smislu. Ona je osobeno zalaganje za veliku Srbiju od Triglava do Gevgelije. Jer, ako je o takvoj utopiji uopće vrijedno raspravljati, Jugoslavija u budućnosti nije moguća nikako drukčije osim kao Velika Srbija, budući da je Jugoslavija - zato se i raspala, protivna povijesnim nacionalnim interesima drugih ovdašnjih naroda. Kako je onda moguće da je to interes srpskog naroda i otkud da se oko tog interesa slažu 'julovci' i oni koji su perjanice 'građanske alternative'. Upravo je u tome rešenje enigme: oni koji danas i ovdje, sebe smatraju 'građanima' uglavnom su razočarani komunisti, i oni osobine bivšeg titoističkog sustava tumače kao građanske vrijednosti koje su devastirane raspadom Jugoslavije. Jugoslavija je njima način povratka u 'izvorno stanje'. Bilo odakle da je razmotriš, jugonostalgija je ljevičarska zavrzlama, a to obavezno znači da je nacionalistička. Jer to ovdje ide jedno s drugim... Naš boljševizam je jednom preživio tako što se transformirao u nacionalizam, a sada nacionalizam ponovno preuzima ljevičarsku retoriku, držeći u rezervi mogućnost da svoje ciljeve ostvari na komunistički način, pod parolom 'proleteri svih Srbija, ujedinite se'. A to je sasvim antisrpski." NT PLUS 20. VII. 1998. Trampa prestiže pravdu "Pune tri godine, 40 Srba čami u KPD Lepoglava, koji su, bez valjanih dokaza, osuđeni na pet do 20 godina robije. Svi oni su se predali ili su bili zarobljeni tijekom Bljeska i Oluje, u ljeto 1995., a potom optuženi za oružanu pobunu protiv RH, pa oslobođeni Tuđmanovim aktom dobre volje, ali su istovremeno, njihova 'zlodjela' u tužilaštvima odmah preinačena u znatno teži oblik kaznenog djela - ratni zločin, što je značilo da optuženi ostanu iza rešetaka. (...) Milan Đukić (...) je zatražio od hrvatskoga predsjednika Franje Tuđmana da, ne samo odmah amnestira nedužne ljude, nego i da omogući obnovu kaznenog postupka, uz obveznu nazočnost članova Europskog suda za ljudska prava..." 210210 MET jul 98