AUSTRIJA 4. VII. DER STANDARD ŠNAJDER: EUROPA SE UJEDINJUJE DA NE BI RATOVALA?

AUSTRIJA DER STANDARD 4. VII. 1998. Vesela apokalipsa Poput versaillske Jugoslavije, i Europa se ujedinjuje da ne bi morala međusobno ratovati, smatra Slobodan Šnajder. "Krajem ovog tjedna u Grazu će u okviru austrijskog predsjedanja Vijećem EU biti održan prvi stručni seminar ('Management of Change, od 2. do 4. srpnja) o kulturnim aspektima integracije i širenja EU na istok. List objavljuje ulomak iz referata Slobodana Šnajdera, objavljenog povodom otvaranja seminara. Za Europu se može reći ono što je rečeno za nesretnu prvu versaillesku Jugoslaviju: ujedinjuje se zato da ne bi morala međusobno ratovati. A možda se ujedinjuje i zato - od toga strahujem - da bi mogla bolje ratovati protiv drugih. Vjerojatno se baš zato u odgovarajuće tekstove počeo uvlačiti ton, tipičan za priopćenja glavnih vojnih stožera? U bivšoj Jugoslaviji igra razlika završila je kobno - tako kobno da su gotovo sve zemlje, proizišle iz njezina raspada, prisiljene ostati u čekaonici europske integracije u nekoj vrsti stand-by aranžmana. Kako bi stvari bile još gore, one se nastoje međusobno blokirati koliko god moguć. Metternich je dobio svoj suvremeni pandan u novom nacionalizmu sa svjetlucavim premazom suvremenosti, koji ne obećaje ništa dobra. Taj 'otmjeni', 'europeizirani' nacionalizam čvrsto vjeruje da Europa prestaje već u dvorištu najbližeg susjeda. Prošle zime jedna je Ruskinja pjevala na ulicama Berlina. Ništa neobično: posrijedi je kulturna 'integracija'. Ta je Ruskinja pjevala po svakakvom vremenu - na ledenoj hladnoći, po snijegu. Stajala je, umotana poput Babuške, ali vitka zato što je bila gladna. Imala je lijep, njegovan, siguran sopran i pjevala je ruske pjesme, ali, između ostalog, i djela Richarda Wagnera. Meni je izgledala poput proleteriziranog virtuoza čije usluge više nisu tražene kod istočnoeuropskih skorojevića već su postale sasvim suvišne. Određene usluge druge vrste bile bi već cijenjene. Zato njezina 'integracija' još nije na dnevnom redu. Nije pozvana čak ni u toplinu čekaonice. Je li njezinoj njegovanoj virtuoznosti mjesto u Europi ili nije? Gdje je mjesto onima koji nikamo ne pripadaju te im ne preostaje ništa drugo nego da čuče u snijegu kao 'neprimjerene' osobe? Koliko je pak europskih komada dojmljivo poentirano uz upotrebu kazališnog snijega?", ističe Slobodan Šnajder. 060101 MET jul 98