NJEMAČKA 7. VII. SZ: KOVAČEVIĆEV JE SLUČAJ PRESEDAN

NJEMAČKA SÜDDEUTSCHE ZEITUNG 7. VII. 1998. Aktualni je predmet suđenja genocid "Rečenica 'Nisam kriv, časni suče' označila je jučer pred haaškim sudom za ratne zločince uvod u povijesni novum. Predmet suđenja Srbinu Milanu Kovačeviću nisu 'obični' ratni zločini poput ubojstva, mučenja i progona, već 'pomaganje pri genocidu'. 'Genocid' nije još bio kazneno djelo, čak ni u Nürnbergu - Ujedinjeni narodi definirali su ga 1948., a ratificirali tek 1951. Pedeset godina kasnije Kovačević je prva osoba koja mora odgovarati za radnje počinjene radi 'potpunog ili djelomičnog zatiranja određenih skupina ljudi'. Ta je definicija široka jer ne sadrži samo fizičko uništenje već i 'nanošenje duševne boli', 'stvaranje uvjeta za život' koji vode prema istrebljenju, pa i 'sprječavanje poroda' i nasilno odvođenje djece. Optužnica podignuta protiv 57-godišnjeg bivšeg ravnatelja bolnice mogla bi mirno i obilato ispuniti okvir 'genocida'. Naime, Kovačević je bio druga po rangu civilna osoba, odgovorna za prijedorsku regiju, u kojoj su uspostavljena tri ozloglašena zarobljenička logora. U tim su logorima Muslimani premlaćivani, mučeni i ubijani - i to s ciljem stvaranja Srbije u kojoj neće biti Muslimana, ističe optužba. Bivši anestetičar tvrdi da nije znao za zločine te da zato ne može biti kriv. Posebno nije moguće dokazati da je nešto činio 's namjerom', koja je sastavni dio definicije genocida. Stoga je predmet tog suđenja i pružanje pomoći pri genocidu, što je lakše dokazati. Što ako nije znao za zločine? Američka novinarka Tina Rosenberg podsjeća na presedan Yamashite. Ni taj japanski general nije znao ništa o zločinima koje su njegovi vojnici počinili tijekom Drugoga svjetskog rata, ali je ipak osuđen zato što je američki vojni sud odlučio da je šef za njih trebao znati i spriječiti ih. No, obrana ističe još dva klasična argumenta: 'Što je s krupnim ribama poput Karadžića, vođe bosanskih Srba, i Mladića, njegova vojskovođe?' Protiv njih dvojice podignute su optužnice, ali oni sami još su na slobodi. Nadalje, 'što je sa svim ostalim Sadamima ovog svijeta? Sadam je otrovnim plinom poubijao tisuće Kurda'. Takvi otrcani argumenti tek su upola valjani. To što veći zločinci nisu uhvaćeni odnosno što bi uhićenje Sadama podrazumijevalo veliki rat ne znači da nitkove srednje teške kategorije treba ostaviti na slobodi. Tisuće vozača koji voze brzinom munje svakodnevno nekažnjeno izmiče kazni, ali zaustavljeni prekršitelj mora je platiti iako je vozio tek nekoliko kilometara brže od dopuštene granice. Takva je praksa opravdana - i to u ime načela 'encourager les autres' - radi upozoravanja i odvraćanja ostalih. Svi - sitni, srednji i krupni - moraju znati da su dužnici pravde i da će njihov dug biti utjeran čim se pruži prilika. Moraju znati da ih čeka sudac - danas, sutra, uvijek", naglašava Josef Joffe. 080157 MET jul 98