IVE MIHOVILOVIĆ ZAPOSLIO I. G. KOVAČIĆA U "NOVOSTIMA"

ZAGREB, 23. lipnja (Hina) - O Ivanu Goranu Kovačiću (1913-1943) manje-više sve se "zna". S približavanjem 55. obljetnice pjesnikove tragične pogibije u Drugom svjetskom ratu, ponavlja se prigodničarski da je bio literat, plućni bolesnik, da je s Vladimirom Nazorom potkraj 1942. otišao u redove hrvatskih antifašista, te da je u srpnju 1943. ubijen kao i toliki što ih je opjevao u svojoj Jami. No Kovačić nije bio samo pjesnik nego i novinar - "službeno" od 3. siječnja 1941. godine, piše Aleksandar Vojinović u glasilu Novinar. #L# O primanju Ivana Gorana Kovačića u redove Novinarskog društva Banovine hrvatske odlučio je Upravno odbor Društva 30. siječnja 1941. (s danom upućivanja molbe), a nemale zasluge za to ima Ive Mihovilović - legendarni Spectator, u to vrijeme direktor najtiražnijeg zagrebačkog dnevnika Novosti, koji uz molbu "svog novinara" prilaže potvrdu da je "Ivan Goran Kovačić član redakcije", te da "imade stalnu mjesečnu plaću, koja je njegov jedini dohodak". Prema onomu što je Mihovilović rekao Vojinoviću 1982., Goran je 1940. u Novostima preuzeo uređivanje kulturne rubrike "s obvezom pisanja jednog priloga tjedno". Do tada Goran je bio urednik filmske rubrike, te 2. i 3. izdanja Hrvatskog dnevnika, suradnik kulturne rubrike i rubrike za djecu, prevoditelj i priređivač stripova Fantom i Mala Snješka, najzad i anonimni sudski reporter! Goranov prijatelj pjesnik Dragutin Tadijanović i redakcijski kolega Hijacint Petris svojevremeno su obznanili kako Goran nije želio potpisivati svoja izvješća iz sudnice. U Hrvatskom dnevniku zapaženi su Goranovi prilozi u povodu slijetanja legendarnoa američkog zračnog asa sa suprugom Charlesa Lindberga sa suprugom Anny u tadašnju travnatu zračnu luku Borongaj "nadomak Zagreba". Lindbergovi su odsjeli u hotelu Esplanade, ali i zagrebačka publika i novinari ostali su kratkih rukava, među njima i I. G. Kovačić. Slavnom bračnom paru samo nekoliko mjeseci nakon tragičnog kraja ugrabljenog djeteta nije bilo do publiciteta. Od 1937. prati nove filmove u zagrebačkim kinima, zanesen je idejom o "hrvatskom Hollywoodu: "Hrvati bi morali imati svoju narodnu filmsku industriju." Izuzetan senzibilitet pokazuje za zapostavljene umjetnike i "umjetnike". S puno žuči piše o kraju "najplodnijeg hrvatskog prevoditelja svih vremena" Ise Velikanovića, koji je izdahnuo u bijedi, te su ga pokopali "na banovinski trošak". Prijelaz iz Hrvatskog dnevnika u Novosti 1940. predstavljao je za pjesnika i novinara Ivana Gorana Kovačića olakšanje. Mogao se naspavati i s manje odricanja posvetiti pjesništvu. Naime, Mihovilović mu je, navodi A. Vojinović, za kratkog susreta na ulici jednostavno rekao: "Dođite k nama!" (Hina) ld ld 231309 MET jun 98