NOVI PRILOZI ZA PATOGRAFIJU A. G. MATOŠA

ZAGREB, 29. svibnja (Hina) - U travnju 1997. godine dr. Željko Poljak je u "Liječničkim novinama", u napisu "Bolest i smrt A. G. Matoša", pozivajući se na medicinske stručnjake koji su ispitali Gustlov larinks na čuvanju u patološkoj zbirci klinike na Šalati, zaključio da bard hrvatske Moderne nije bolovao i umro od raka (kako su mnogi tvrdili) nego od tuberkuloze grla. U najnovijem izdanju istog časopisa dr. Martin Rašić, čineći korak dalje istupa s novim prilozima za Matoševu "patografiju". L#L Dr. Rašić podsjeća da je Poljakovo istraživanje potvredilo zaključke dr. Grmeka, koji je u "Bolestima znamenitih ljudi" (Medicinska enciklopedija II, 204), napisao da je kriva liječnička dijagnoza bila - "karcinom larinksa" (rak grla). Uz to, dr. Grmek napominje da se "i biopsijom" dok je Gustl u bolnici čekao na operaciju, "došlo do istog krivog zaključka, da se radi o malignoom procesu, pa je odlučeno da mu se ekstipira larinks, što ga je načinilo bogaljem, nijemkom, otežalo mu postojeći tuberkulozni proces i - ubilo ga". Nadalje, dr. Rašič upozorava i na četrdesetak pisama i dopisnica u kojima se spominje bolest grla. Napominje da je Matoš najprije otputovao na liječenje u Italiju i tamo boravio od 17. listopada do 16. prosinca 1913. Tijekom boravka u Rimu, pisao je "bolestan, u hladnoj sobi, bez svoje poznate duhovitosti, poleta i stilske dotjeranosti". Nakon povratka, piše V. Novaku: "... sad tek vidim kakav šarlatan je onaj rimski specijalist što me toliko operušao, i kakvih prvoklasnih liječničkih sila imamo u skromnom našem Zagrebu." No dr. Rašić upozorava da se u nekoliko dopisnica već iz 1912. prijatelji raspituju kod Matoša o njegovu grlu, pa primjerice u post scriptumu Novačan iz Celja pita: "a grlo?" Time se opovrgava da je bolest nastupila tek 1913. Svoje zube pokazala je najmanje godinu dana ranije. Dok je čekao operaciju u Zagrebu, piše 2. siječnja 1914. S. Voeroesu: "...imam silne zvučne vjetrove i doktori mi znaju reći, kako to, da grlo u turu nikad ne promukne?" Nakon operacije mogao je komunicirati još samo preko ceduljica. No to nije bio kraj muka. Došla je na red i operacija lijevog uha. "Dlijetom i čekićem su mu trepanirali lijevu temporalnu kost", piše dr. Rašić, uz napomenu da je operacija trajala četiri sata, te da su u krivu svi koji su pisali kako mu je odstranjen tek "čirić u uhu". Umro je 17. ožujka 1914. Tri dana prije smrti smogao je još snage za korekturu soneta "Nocturno". (Hina) ld ld 291431 MET may 98