FAZ-IZMEĐU BRUXELLESA I MIESBACHA-17. VI.

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 17. VI. 1998. Između Bruxellesa i Miesbacha "Europa nam je istodobno i blizu i daleko. Ako netko putuje iz Njemačke u Francusku, ne zaustavljaju ga ni brklje ni granične kontrole. U supermarketima mušterijama se nudi obilje roba s unutarnjeg tržišta, iako to više nitko ne drži rezultatom naporne europske politike. S druge strane, građanima puno toga ostaje nepoznato o čemu povjerenstvo i ministarska vijeća u Bruxellesu razgovaraju i odlučuju. Mnogima je nerazumljivo što se u Bruxellesu događa, bilo da se radi o pravilima za opasne dječje igračke ili o zajedničkoj agrarnoj politici. Još prije nekoliko godina bavarski je premijer Stoiber izrazio rašireni osjećaj da je izručen eurokratima, riječima da ga njegovi birači u Miesbachu kude zbog stvari na koje nema nikakvog utjecaja. Sada čelnici država i vlada EU-a ponovno pokušavaju olabaviti bruxellesku gustoću pravila. Njihovu susretu u Cardiffu upravo su se priključili savezni kancelar Kohl i predsjednik Chirac koji su zajedničkim pismom upozorili na centralističku europsku državu i zatražili više bliskosti građanima u europskim odlukama. Koliko je ta tema popularna, pokazuje široko razumijevanje partnera; čak se ni predsjednik povjerenstva Santer nije mogao oduprijeti pozivu za većom subsidijarnošću. No pojam je promjenjljiv. Zasad tek traži da središnje instancije EU-a uzmu u svoje ruke samo ono što tijela zemalja članica ne mogu srediti vlastitim snagama. No prijeporna je crta razdvajanja od slučaja do slučaja. Stoga bi čelnici država i vlada na još jednom posebnom sastanku u listopadu, pod austrijskim predsjedanjem EU-a, morali odrediti sadržaj i dosege subsidijarnosti. Svako razmatranje načela vodi usred dvojbe europske politike. Sve mora biti jednostavnije i bliže građanima; no političari za to rabe riječ koju većina građana ne može ni slovkati a kamoli razumjeti. Osim toga u Cardiffu je opet jednom postalo jasno da pod tim pojmom skoro svatko razumije nešto drugo. Kohl se ljutio zbog miješanja povjerenstva EU-a u nacionalne stvari i želi ograničiti njegov utjecaj. Za Chiraca se radi jednostavno o valuti francuskog utjecaja u Europi; poput svojih prethodnika, pokušava iskoristiti tijela EU-a za vlastite interese. Premijer Blair s 'Peoples Europe' povezuje nadu da se ljude može uvjeriti u korisnost tržišno- gospodarskih reforma gospodarskog sustava obilježenog kontinentalnom socijaldemokracijom. Ako zaduženi čelnici vlada počnu osvjetljavati šiblje rasprava o subsidijarnosti i izraditi nekoliko praktičnih maksima djelovanja, pogled se ne bi smio zadržati na populističkim i prejednostavnim mišljenjima. Subsidijarnost nije samo sredstvo za ograničenje središnje vlasti i oslobađanje od suvišnog tereta bruxelleskih propisa. S druge strane, naime, građani na puno područja ne traže ni približno zajedničko djelovanje. Tu spada i vanjska i sigurnosna politika, jednako kao i pravosudna i unutarnja politika, zaštita okoliša i zdravstvena zaštita. Da Europljani na Kosovu mogu zakazati na sličan način kao ranije u Bosni, već je trauma ministara vanjskih poslova EU-a. Hoće li izvući pouku i Miloševiću pokazati gdje mu je mjesto, još ćemo vidjeti. Nitko ne želi protusloviti nužnosti da se Europljani više nego ikada moraju složiti u borbi protiv kriminala, u politici azila i useljavanja. Baš je Kohl još u Amsterdamu spriječio veću integraciju. Težnja za zajedničkim djelovanjem može pak lako odvesti na stranputicu. To je ponajprije poučio pokušaj da se u politici zaposlenosti međusobno zbliže, iako ovlast za to treba ostati u zemlji članici. Od 'vrha o zaposlenosti' u Luksemburgu, države EU-a moraju se držati smjernica koje izrađuju zajedno sa središnjim tijelima. Time je zajednica gurnula nogu u vrata nacionalnim politikama zaposlenosti; Bruxelles nadgleda smjernice i vlade članica kod odstupanja prisiljava na opravdanje. Dvojiti je da bi se time moglo stvoriti više radnih mjesta. U svakom slučaju subsidijarnost ima više od dva smjera: na oba puta vrebaju opasnosti. Neprijeporno je da se povjerenstvo ne treba brinuti o stanju vatrogasnih kaciga ili postupku skladištenja whiskyja u Škotskoj. Ali u brojnim slučajevima traži se akcija vlasti EU-a, primjerice u svladavanju zaraze goveda. I nije rijetko da vlade članica ili europski parlament traže zajednički propis. Tako je povjerenstvo htjelo odbiti smjernice o držanju životinja u zoološkom vrtu, ali je parlament na tome ustrajao. Političari bi morali biti pošteni: budući da je jako kuđeno povjerenstvo njihova tvorevina, na posljetku su sami odgovorni za poneke lihve bruxelleske administracije. I poslije smjene tisućljeća, kad dođe euro i kad se EU proširi na Istok, bruxellesko će 'čudovište' još postojati. A bit će i političara koji će, kao i danas, pozivom na subsidijarnost krenuti protiv njega u rat" - piše Peter Hort. 180026 MET jun 98