ZAGREB, 5. svibnja (Hina) - Prva dopisnička zadaća britanskog novinara Petera Taylora iz Sjeverne Irske bila je izvijestiti o događaju, kasnije nazvanom "krvava nedjelja", koji je 1972. šokirao svijet kada su britanske snage u
Londonderryu brutalno ubile 14 katolika - sudionika mirnih prosvjeda. Njegova najnovija knjiga "Behind the Mask" (Iza maske, sl.pr.) provokativno je otkriće nekih novih činjenica povezanih s imenom organizacije koja se u Velikoj Britaniji smatra sinonimom nasilja - Irskom republikanskom armijom i Sinn Feinom.
ZAGREB, 5. svibnja (Hina) - Prva dopisnička zadaća britanskog
novinara Petera Taylora iz Sjeverne Irske bila je izvijestiti o
događaju, kasnije nazvanom "krvava nedjelja", koji je 1972.
šokirao svijet kada su britanske snage u Londonderryu brutalno
ubile 14 katolika - sudionika mirnih prosvjeda. Njegova najnovija
knjiga "Behind the Mask" (Iza maske, sl.pr.) provokativno je
otkriće nekih novih činjenica povezanih s imenom organizacije koja
se u Velikoj Britaniji smatra sinonimom nasilja - Irskom
republikanskom armijom i Sinn Feinom. #L#
"Krvava nedjelja" bila je prekretnica u Taylorovoj karijeri,
potaknuvši ga da nakon njega snimi 50 dokumentarnih filmova i
napiše šest knjiga o patnjama stanovnika Sjeverne Irske. "Behind
the Mask" temelji se na Taylorovim dokumentarnim filmovima koji su
s uspjehom prikazani u Velikoj Britaniji i u Sjedinjenim Državama.
Vrijednost Taylorovih izvješća, smatra kritičar "New York
Timesova" književnog pregleda, proizlazi iz novinarove visoke
profesionalne svijesti i potpune nepristranosti u iznošenju i
komentiranju događaja u Sjevernoj Irskoj. Autorova objektivnost i
smionost da iznese "prljavo rublje" i jedne i druge strane
osigurali su mu kredibilitet pripadnika republikanskog pokreta.
Iznošenje podataka prema kojima su pripadnici britanskih snaga
sigurnosti običavali brutalno pretući osobe za koje se sumnjalo da
su članovi IRA-e osiguralo mu je svjedočenja iz prve ruke čak i
"najšutljivijih" pripadnika IRA-e.
Za one, pak, koji su u iskušenju borbu republikanskih snaga
promatrati u herojskom svjetlu, Taylor detaljno opisuje nekoliko
okrutnih scena iz sjevernoirske svakodnevnice, poput one u kojoj je
grupa pro-republikanski orijentiranih žena izgrebala lice 19-
godišnjeg britanskog vojnika nakon čega je ono izgledalo poput
krvave kašaste mase. Potom ga je jedan pripadnik IRA-e hladno
ubio.
Jedan od dosad nepoznatih podataka što ih Taylor iznosi u svojoj
knjizi je i činjenica da je, bez znanja vlastitog parlamenta,
Britanija punih 20 godina izravno konktaktirala s IRA-inim
vodstvom posredstvom neimenovane osobe iz Londonderrya. Jedan IRA-
in član Tayloru je otkrio da su pripadnici pokreta na jednostavan
način dobavljali oružje iz SAD.
Kritičar "The New York Timesa" ističe kako se Taylor u svojoj
posljednjoj knjizi ne bavi psihologijom onih koji su uzeli u ruke
oružje, već se usredotočuje na neizbježnost sudbine mnogih mladih
katolika koji odrastaju u takvoj turobnoj sredini.
O svom pristupu IRA-i 1971. godine Tommy McKearney kaže: "Doći iz
zajednice iz kakve sam potekao i to u doba kad sam ja pristupio IRA-i
1971. godine, nije se smatralo kažnjivim, niti sam ja to doživljao
kao zločin. Nisam vidio nikakvu razliku u svom priključenju IRA-i i
primjerice, odlasku nekog mladića na odsluženje vojnog roka kako bi
mogao sudjelovati u obrambenom ratu. Međutim, nisam bio niti toliko
naivan da ne bih shvaćao kako rat znači uništenje i smrt." Martin
Meehan je regrutaciju u redove IRA-e smatrao velikim događajem,
doživjevši ga kao nešto iznimno svečano: "Morali smo doći u
najboljim odijelima, s kravatama i u cipelama ulaštenim do visokog
sjaja. Bila je to svečana prilika, poput primjerice svećeničkog
zaređenja."
Autor iznosi na vidjelo i detalje tajnih sastanaka članova IRA-e s
Britancima te činjenicu da su od 1975. godine Britanci razmatrali
mogućnost povlačenja iz Sjeverne Irske, ustupak koji je ukazivao na
mogućnost budućeg raspada Ujedinjenog Kraljevstva, što ni danas ne
želi objelodaniti niti potvrditi nijedan visoki britanski
dužnosnik.
Britanski pripadnik snaga sigurnosti Frank Steele prisjeća se
zanimljivog susreta iz 1972. godine. "Gerry Adams ostavio je
najsnažniji dojam na mene. Činilo mi se da taj mladić ima mnoge
kvalitete koje mu mogu omogućiti sjajnu budućnost. Po svršetku
sastanka kazao sam mu: 'Sigurno ne želite ostatak života provesti
bježeći od nas Britanaca. Čime biste se željeli baviti?' Spremno mi
je odgovorio kako se želi upisati na fakultet i diplomirati.
Odgovorio sam mu kako mislim da je to vrlo jednostavno. Samo treba
odustati od nasilja, upisati se na fakultet i diplomirati. On se
nasmiješio i odgovorio mi: 'Ne, najprije moram pomoći drugima da se
zajedno riješimo vas Britanaca."
(Hina) mh mh
051357 MET jun 98