NJEMAČKA 20. V. DIE WELT: KNJIGE MOGU BITI OPASNIJE OD LJUDI

NJEMAČKA DIE WELT 20. V. 1998. Laž koja nikako ne umire Jost Nolte osvrće se na knjigu izraelske autorice Ben-Itto u kojoj se razotkrivaju korijeni zloglasnih "Protokola cionskih mudraca". "Kako je ono glasio prošlotjedni udarni naslov u 'Die Zeitu'? Taj je hamburški tjednik svojoj publici podastro pitanje 'Tko ima glavnu riječ: koncerni? ili možda ipak politika?' Prestrašeni čitatelj prolistao je tekst na kojem se slegla stogodišnja prašina i našao sljedeći zapis: 'Uskoro ćemo u razmjeni dobara izboriti golema isključiva prava (monopole), koji će potpuno isključiti mogućnost strane konkurencije i postati izvorom našeg golemog bogatstva. Čak će i velika imovina tako ovisiti o tim isključivim pravima da će prvi dan nakon sloma stare vlade nestati baš kao i povjerenje u solventnost države...' Dodano je sljedeće: 'Moramo razvijati moć naše prevlasti svim raspoloživim sredstvima; moramo je smatrati svojom zaštitnicom i dobročiniteljicom kojoj je dragovoljno pokoravamo'. U neugodno aktualnom citatu nedostaju samo riječi 'Židovi' i 'židovski' i 'nežidovi' odnosno 'Gojim', koji u izvorniku naznačuju što je bio cilj autora takozvanih 'Protokola cionskih mudraca'. Naime, oni žele zastrašiti ljude navodnim planom o upropaštavanju čovječanstva i izmišljanjem 'židovske svjetske urote'. Ti 'protokoli' služili su već tajnoj ruskoj carističkoj policiji Ohrani, iz čije su otrovne kuhinje potekli radi inscenacije pogroma. Kružili su poput sablasti Hitlerovim 'Mein Kampfom', stvorivši kod njega mržnju prema Židovima i potaknuvši ga na genocid. Muslimanski teroristi i dalje u njima nalaze opravdanje za svoj krvavi zanat. Umberto Eco slijedio je korijene 'Protokola' sve do glasina koje su od XIV. stoljeća tvrdile da je Templarski red skriven preživio progone pod dirigentskom palicom kralja Filipa IV. od Francuske te da je dugo u ime Kristovo činio zlo u svjetskoj povijesti. Potom su krivotvoritelji Ohrane iz tih i sličnih povijesnih ali i književnih izvora sklapali uz pomoć nekih neprijatelja Židova izvan politike tekst, podmetnuvši autorstvo tajanstvenoj skupini cionista, koja ga je navodno sročila iza kulisa svog prvog kongresa g. 1897. u Baselu. Pritom su se policajci i ideolozi posebno često koristili scenom na židovskom groblju u Pragu, poteklom iz pera njemačkoga autora trivijalne literature koji se kitio pseudonimom sir Johna Retcliffea, a zvao se jednostavno Hermann Goedsche. Nešto zahtjevnije dijelove sadrži razgovor u podzemnom svijetu, koji su po Francuzu Mauriceu Jolyju vodili filozofi Machiavelli i Montesquieu o Napoelonu III. U tren oka dokazana je srodnost sa starijim tekstovima, a time i očita prijevara. Unatoč tome, Ecova je gorka spoznaja sasvim primjerena: "Evidentnost činjenica nije dovoljna kada ljudi po svaku cijenu žele horror-roman'. Zato je izraelska pravnica Hadassa Ben-Itto krajem 90-ih godina opravdano pokušala poučiti svijet. Sve u svemu, oštroumlje i temperament koji prožimaju njezino nastojanje da 'Protokole' nepovratno baci na smetlište povijesti zaslužuju Pulitzerovu nagradu. (Protokoli cionskih mudraca - Anatomija jedne krivotvorine. Izdavačka kuća Aufbau, Berlin, 419 str. (...)). (...) No, u jednoj je točki dopušteno proturječiti zaključcima sutkinje Ben-Itto: ako je istina da knjige mogu biti opasnije nego ljudi, tada 'Protoli cionskih mudraca' nesumnjivo pripadaju tom žanru. No, moguće je da je opasnije kada ih ljudi ne čitaju nego kada ih čitaju. Ako je netko zdrave pameti, pri čitanju neće moći ne uočiti idiotariju. S druge strane, iskustvo pokazuje da ljubitelji političkog šunda i bez truda uloženog u čitanje napabirče dovoljno materijala da počnu vjerovati u šund u politici. Hitler je najbolja potvrda te teze. On je obožavao 'Protokole', ali nije dokazano da ih je i proučavao", zaključuje Jost Nolte. 210121 MET may 98