DEN HAAG, 7. svibnja (Hina) - Kontekst u kojemu su se razvijale ideje o podjeli Bosne bio je složen, kazao je u petak svjedok optužbe na suđenju Zlatku Aleksovskom pred Međunarodnim sudom u Den Haagu, profesor povijesti Stephano
Bianchini, naglašavajući da je, uz Srbe i Hrvate, i "međunarodna zajednica, do određene mjere, podupirala etničku podjelu, dok je i unutar SDA postojala fundamentalistička struja koja je htjela muslimansku državu."
DEN HAAG, 7. svibnja (Hina) - Kontekst u kojemu su se razvijale
ideje o podjeli Bosne bio je složen, kazao je u petak svjedok
optužbe na suđenju Zlatku Aleksovskom pred Međunarodnim sudom u Den
Haagu, profesor povijesti Stephano Bianchini, naglašavajući da je,
uz Srbe i Hrvate, i "međunarodna zajednica, do određene mjere,
podupirala etničku podjelu, dok je i unutar SDA postojala
fundamentalistička struja koja je htjela muslimansku državu."#L#
On je dodao da je "SDA u ratnoj situaciji dobila poziciju branitelja
Bosne zato što je ta stranka imala potporu protivnika podjele
zemlje, no i unutar SDA neki su htjeli Muslimaniju, Alija
Izetbegović je mijenjao stajališta, a i danas su u Sarajevu neka
pitanja otvorena".
"Na neki je način i u međunarodnoj zajednici postojao trend
traženja rješenja za Bosnu kroz etničku podjelu", kazao je
Bianchini obrazloživši da je stajalište međunarodne zajednice bilo
dvosmisleno jer je s jedne strane predlagala etničku
kantonizaciju, a s druge tražila da Bosna ostane cjelovita unutar
međunarodno priznatih granica. "Mišljenje međunarodne zajednice
da će postizanjem kompromisa među trima stranama u BiH naći
rješenje za zaustavljanje rata bila je velika politička greška",
ocijenio je profesor.
"Strane u BiH su zaboravljale zahtjeve za zaštitu cjelovitosti BiH
kad im to nije bilo u interesu", zaključio je svjedok napominjući da
su interpretacije Vance-Owenova plana koje su uključivale podjelu
BiH bile rezultat "posebne političke kulture i mentaliteta u tom
vremenu". Obrana je na to primjetila da nije isto tumačiti događaje
s vremenske distance i tumačiti ih u trenutku kad su oni odvijali.
Bianchini, koji je s današnjim pojavljivanjem pred Sudom završio
svoj iskaz, pozvan je da svjedoči pred ICTY-jem kako bi dokazao
međunarodni karakter sukoba između Hrvata i Muslimana u BiH.
Na upit branitelja nije li kao razloge svog osnivanja HZHB navela
srpskocrnogorsku agresiju na BiH, i zabrinutost za budućnost
hrvatskog naroda u toj zemlji, te nije li se HZHB obvezala poštivati
suverenu BiH i vlasti BiH dok postoje, Bianchini je rekao da se
slaže s tim kao i s činjenicom da je većina Hrvata i Muslimana
glasovala na referendumu za suverenu BiH. No on je dodao da se mora
uzeti u obzir činjenica da je HZHB uvijek stavljala "povijesna
područja i interese Hrvata ispred BiH kao cjeline", te da su SDA i
HZD imali različite prijedloge za pitanje na referendumu o
nezavisnosti - SDA je govorila o "državi građana i naroda", a HDZ o
"državi triju titularnih naroda u njihovim kantonima".
Dok je branitelj sugerirao da je HZHB osnovana na tragu dogovora o
etničkim područjima što su ga u ožujku 1992. godine postigli
predstavnici triju naroda i međunarodni posrednik u vili Konak, te
da je ta ideja kasnije potvrđena Vance-Owenovim planom, svjedok je
kazao da je odluka o stavarnju HZHB donesena još u studenome 1991.
godine, a službeno je objavljena u Narodnom listu nakon sastanka u
vili Konak.
Na napomenu obrane o tomu da je HZHB nastala u razdoblju raspada
Jugoslavije, kad sve strukture stabilne BiH države nisu bile
izgrađene, Bianchini je odgovorio da je na terenu stanje bilo
specifično, ratno, no da su s međunarodnog stajališta
administrativne granice republike BiH bile prihvaćene kao državne
granice.
"Međunarodna zajednica dijeli odgovornost za rat u BiH jer je s
jedne strane podržavala međunarodno priznate granice, a s druge
predlagala kantonizaciju", naglasio je Bianchini.
"Istodobno je rat u BiH bio i rat protiv anti-nacionalista, protiv
civilnog stanovništva koje se moralo iseljavati iz svojih kuća da
bi bila provedena ideja o stvaranju triju područja s predominantnom
većinom jednog naroda", kazao je Bianchini. On je dodao da je
predsjednik HDZ-a BiH Stjepan Kljuić bio smijenjen jer nije
podržavao zaključke stranke iz studenoga 1991. godine o potrebi
pripojenja Hrvatskoj.
Na sugestiju branitelja da je to bio samo zaključak sa stanačkog
sastanka, Bianchini je odgovorio kako je HDZ BiH bila organizacija
koja je vojnim i političkim sredstvima štitila jednu, određenu,
skupinu i ocijenio da "zbog utjecaja komunizma, nisu bile jasne
razlike između institucija i stranaka, kao što je to slučaj na
Zapadu."
Govoreći o okolnostima što su prethodile stvaranju HZHB-a, odnosno
o stajalištu predsjednika predsjedništva BiH Alije Izetbegovića
prema ratu u Hrvatskoj, svjedok je kazao da su i Hrvati i Slovenci
bili uvrijeđeni neodređenim stajalištem BiH političara prema
agresiji JNA na dvije zapadne republike, ali je dodao kako su u
Sarajevu znali da raspad Jugoslavije povlači i raspad Bosne.
"Izetbegovića su i Muslimani optuživali jer je dopustio
razoružanje TO-a", kazao je svjedok i potvrdio da su "Muslimani i
antinacionalisti u BiH bili najnepripremljeniji za
suprotstavljanje srpskoj agresiji te da je HVO stvoren primarno da
zaštiti Hrvate u BiH od te agresije."
Svjedok je potvrdio da se dokumenti generala Janka Bobetka,
zapovjednika Južnog bojišta u Hrvatskoj, u kojima naređuje slanje
nekih elemenata HV-a u BiH, tiču zajedničkog djelovanja Hrvata i
Muslimana protiv Srba.
Bianchini je potvrdio obrani da je RH među prvima priznala
nezavisnost BiH, te da je primila velik broj, većinom muslimanskih,
izbjeglica iz BiH te omogućila da kroz njezin teritorij u BiH stižu
humanitarna pomoć i oružje. On je, međutim, ocijenio da je RH morala
priznati BiH i propuštati oružje i pomoć Muslimanima kako ne bi, u
početku, ugrozila proces vlastitog priznavanja i, kasnije, da bi
sačuvala potporu inozemstva.
Obrana je kazala da su, prema sporazumu Tuđmana i Izetbegovića iz
srpnja 1992. godine, RH i BiH uspostavile vojni savez, te
prihvatile da je "HVO dio vojske BiH" te da će se "privremena
civilna vlast nastala u ratnim uvjetima u okviru HVO-a što prije
uskladiti s ustavno-pravnim poretkom BiH". Svjedok je, međutim,
napomenuo da te odredbe nisu bile uključene u dokumente HZHB-a te
kazao da "niti jedan od sporazuma nije jasno definirao vojni savez
Muslimana i Hrvata niti je dozvolio ulazak HV-a dublje u BiH, izuzev
u granična područja".
"Vojna suradnja Hrvata i Muslimana postojala je u početku kad nije
bilo jasno što se zapravo zbiva u BiH", ustvrdio je svjedok
ocjenjujući da je izjava Tuđmana i Izetbegovića o "uspješnoj
suradnji" diplomatske prirode.
Na zahtjev da komentira apel hrvatskog predsjednika od 22. travnja
1993. godine za zaustavljanjem sukoba između Muslimana i Hrvata u
BiH, svjedok je kazao da je apel rezultat međunarodnih pritisaka,
kao i činjenice da je savez s Muslimanima bio u interesu hrvatske
vlade. "Zajednička izjava Mate Bobana i Izetbegovića, koju je
potpisao i Tuđman, od 24. travnja 1993. godine, kojom s poziva na
prekid vatre, očit je napor da se zaustave vojni sukobi, no on nije
imao ozbiljne posljedice", dodao je Bianchini ocjenjujući sve
pokušaje hrvatske i muslimanske stane da zaustave sukob "samo
formalnima", premda su bili brojni.
Potvrdivši da je pomoć Muslimanima dolazila preko hrvatskog
teritorija, svjedok je također kazao da je Muslimanima stizala
pomoć od islamskih zemalja, no dodao je da je stajalište tih zemalja
bilo podijeljeno. "Saudijska Arabija, Turska i Iran, primjerice,
imali su različita stajališta o evoluciji islamskog svijeta. Oni su
također znali da bi njihova potpora bosanskim Muslimanima išla na
ruku srpskim tvrdnjama da se u Bosni vodi rat kršćanstva protiv
islama. Tu je tezu kasnije znao koristiti i HVO", rekao je svjedok.
Bianchini je rekao kako zna da je u BiH djelovala jedinica "El
Mudžahid" u sastavu 3. korpusa ABiH u srednjoj Bosni te dodao da su
SAD i UN zbog toga izražavali zabrinutost.
"Premda je unutar SDA postojala fundamentalistička struja koja je
htjela muslimansku državu, općenito govoreći, Bošnjaci su se
osjećali muslimanima više u smislu razlikovanja od Srba ili Hrvata,
a manje zbog privrženosti islamskim idejama", ocijenio je
Bainchini.
On je, također, dodao da je Izetbegović bio neodlučan prema ideji
sekularne struje unutar SDA, koja se protivila islamskim aspektima
Izetbegovićeve politike, i čiji su pokušaji pregovaranja sa
Srbijom i Hrvatskom naposlijetku propali.
"Premda je bilo mnogo pokušaja da se riješi sukob Muslimana i
Hrvata, tri nacionalizma nisu mogla iznaći rješenje, niti ga je
mogla naći međunarodna zajednica koja je surađivala s
nacionalistima, a zanemarila antinacionaliste u BiH", zaključio je
on.
Svjedok je potvrdio da su UN i Europski parlament izražavali
zabrinutost za teško stanje u kojemu se nalaze Hrvati opkoljeni u
srednjoj Bosni u drugoj polovici 1993. godine. Obrana je potom
pročitala pismo veleposlanika BiH pri UN-u Muhameda Šaćirbeja, od
21. travnja 1993. godine, pet dana nakon zločina nad Muslimanima u
Ahmićima, u kojemu veleposlanik izvještava UN da je sukob između
Muslimana i Hrvata u srednjoj Bosni posljedica međunarodnog
embarga na uvoz oružja u BiH i nedostatne humanitarne pomoći zbog
čega su se susjedi okrenuli jedni protiv drugih u nastojanju da
kontroliraju malo izvora koji su preostali."
Svjedok je ocijenio da to objašnjenje nije utemeljeno te da su
Muslimani koristili sve argumente da uklone embargo na uvoz oružja,
dok su, također, bili spremni i na "nelagodan savez s Tuđmanom" kako
bi zaustavili "političke i vojne pokušaje Hrvatske da nadzire
dijelove i podijeli BiH."
"Nije li Italija, kao matična zemlja, održavala vezu s manjinom u
Sloveniji i Hrvatskoj?", upitao je branitelj Mikuličić tražeći da
svjedok to usporedi s vezom Hrvatske i bosanskih Hrvata.
Bianchini je kazao da se takve veze održavaju kroz bilateralne
ugovore država i dodao kako je i Italija u prošlosti manipulirala
Dalmacijom premda je tu živjela slavenska većina. "Rješavanje
odnosa s manjinom u drugoj državi postaje problematično kad je
država sklona nacionalizmu, kao što je Italija jedno vrijeme bila u
pristupu pitanju svoje manjine u Sloveniji", napomenuo je
svjedok.
On je kazao da je "nacionalno pitanje još uvijek otvoreno pitanje u
međunarodnim odnosima." "Načelo nacionalnosti legitimira
samoopredjeljenje i stvaranje države i stoga mnoge zemlje ne
priznaju manjine kako one ne bi tražile svoju državu", dodao je
Bianchini.
"Mehanizam razvoja rata u bivšoj Jugoslaviji bio je očit od
intervencije JNA u Sloveniji", zaključio je na kraju Bianchini,
napominjući da je za vlasti u Sarajevu bilo nemoguće naći rješenje
jer su u opciji suradnje Muslimana s Hrvatima, Srbi odabrali rat, a
u potencijalnoj bi opciji suradnje Muslimana sa Srbima i ostanka
BiH u Jugoslaviji, Hrvati odbili ostati u toj državi.
Suđenje Aleksovskom nastavit će se 20. svibnja kad će obrana dati
uvodnu riječ i početi s izvođenjem svojih svjedoka.
(Hina) vb br
081759 MET may 98