DEN HAAG, 5. svibnja (Hina) - U procesu raspada Jugoslavije pojavilo se pitanje legitimiranja vlasti u cilju kojega su strane u federaciji koristile različite interpretacije povijesti za svoje nacionalne ciljeve, izjavio je profesor
povijesti Balkana i Srednje Europe Stephano Bianchini koji je u utorak svjedočio na suđenju Zlatku Aleksovskom pred ICTY-jem.
DEN HAAG, 5. svibnja (Hina) - U procesu raspada Jugoslavije
pojavilo se pitanje legitimiranja vlasti u cilju kojega su strane u
federaciji koristile različite interpretacije povijesti za svoje
nacionalne ciljeve, izjavio je profesor povijesti Balkana i
Srednje Europe Stephano Bianchini koji je u utorak svjedočio na
suđenju Zlatku Aleksovskom pred ICTY-jem. #L#
"Kad je propao komunizam, političari u Europi bili su sretni što su
dobili Hladni rat, no nisu shvatili da je došlo na red pitanje
legitimiziranja vlasti" u postkomunističkim državama, ocijenio je
Bianchini.
On je dodao da su, u svrhu legitimizacije vlasti u novonastajućim
državama, strane u bivšoj Jugoslaviji, a napose u BiH, koristile
povijesne argumente, odnosno prijašnje granice, koje su bile u
međusobnoj koliziji. "Stoga je bilo teško postići dogovor o podjeli
Bosne", zaključio je Bianchini dodajući kako su se Slobodan
Milošević i Franjo Tuđman sastali u Karađorđevu 1991. godine, no
nisu, kao ni kasnije Mate Boban i Radovan Karadžić, uspjeli postići
dogovor o tomu kako podijeliti Bosnu.
Dok se predsjednik HZHB Mate "Boban pozivao na granice Banovine
Hrvatske iz 1939. godine, četnici su isticali plan Stefana
Moljevića iz 1941. godine" koji je definirao Srbiju na području od
Makedonije do Rijeke, kazao je svjedok. "Rasprava o povijesnim
pravima je složena" zato što Srbi "tvrde da gdje je srpski grob tu je
i Srbija", dok je, s druge strane, Hrvatska za vrijeme drugog
svjetskog rata obuhvaćala područje do Drine i Zemuna i cijelu BiH,
dodao je Bianchini.
Bolonjski profesor povijesti, koji je svjedočenje započeo u
veljači, govorio je u utorak o situaciji koja je prethodila
izbijanju sukoba u BiH. Bianchini je posljednji svjedok optužbe u
slučaju Aleksovski i trebao bi potvrditi tužiteljevu tezu o
međunarodnom karakteru sukoba u Bosni.
"Sukob u BiH treba promatrati u kontekstu raspada Jugoslavije. Da
se Jugoslavija nije dezintegrirala, ne bi došlo do rata u BiH",
kazao je on.
Svjedok je rekao da su nakon izbora 1990. godine, tri stranke u BiH
imale različite političke opcije, premda su formalno surađivale u
vlasti. "SDS je težio povezanosti s Beogradom, HDZ povezanosti sa
Zagrebom, a SDA, premda bez jasne opcije, želio je vezu sa
Sandžakom", dodao je on.
"Uloga JNA u tom razdoblju, početkom 1992. godine, bila je od
ključne važnosti", kazao je Bianchini pojasnivši da je za JNA bilo
važno ostati u Bosni, gdje su se nalazili brojni vojni objekti,
nakon što se morala povući iz Hrvatske i Slovenije, te da je JNA u
tom razdoblju započela dijeliti oružje Srbima, dok je novi
jugoslavenski ministar obrane Blagoje Adžić naredio da JNA stavi
pod svoje zapojedništvo iregularne srpske snage.
Sve do svibnja 1992. godine, kad je u Srbiji smijenjeno 38 generala,
JNA nije u potpunosti pristajala podržavati Miloševićevu politiku
podjele Jugoslavije, dodao je on.
"Dok je HDZ smatrao JNA okupatorskom vojskom, Alija Izetbegović je
dopustio da JNA razoruža TO nadajući se da će time spriječiti rat",
rekao je Bianchini koji je dodao da je sama Srbija bila uključena u
događaje u BiH 1992. godine budući da je pružala pozadinske baze,
slala oružje, vojnike, streljivo i plaćala srpske borce u BiH.
Bianchini je govorio o srpskom odbijanju sudjelovanja na
referenduu o nezavisnosti BiH u siječnju 1992. godine, napominjući
kako je Karadžić već nakon izbora 1990. godine bio spreman za rat,
premda je on formalno započeo u travnju 1992. godine nakon
međunarodnog priznanja BiH.
"Nakon referenduma došlo je do tenzija i između HDZ-a i SDA zbog
različitih vizija o unutarnjem uređenju BiH", dodao je svjedok.
On je napomenuo da je SDS koncem 1991. godine proglasio srpske
autonomne oblasti u BiH, a HDZ je nakon toga proglasio hrvatske
zajednice. "Samo su četiri enklave - bihaćka, sarajevska,
srebrenička i tuzlanska - ostala izvan područja koja su Srbi ili
Hrvati proglasili svojima", kazao je Bianchini dodajući kako su
neka područja prisvajali i Srbi i Hrvati što pokazuje zašto je bilo
teško postići dogovor o podjeli Bosne.
U međuvremenu, "međunarodna zajednica nije bila sposobna shvatiti
dimenzije opće dezintegracije u Jugoslaviji. Ona se nije znala
suočiti s etničkom legitimizacijom stvaranja novih država", kazao
je Bianchini. On je napomenuo da je EZ i sama bila oslabljena
različitim interesima - Francuska je u početku podržavala Srbiju, a
Njemačka Hrvatsku, Italija je bila zaokupljena dubokim
korupcijskim skandalima, Britanija nesklona zauzimati stajališta
o događajima previše sličnim problemima s Ulsterom, a SAD su
rješavanje krize prepuštale takvoj Europi", rekao je svjedok
dodajući da je islamska zajednica bila podijeljena oko podrške
bosanskim Muslimanima.
Bianchini će u srijedu nastaviti svoj glavni iskaz pred
Međunarodnim sudom za ratne zločine. U srijedu prijepodne će se
nastaviti i suđenje generalu Tihomiru Blaškiću iskazom zaštićenog
svjedoka koje će biti zatvoreno za javnost. Suđenje Aleksovskom
odvijat će se u novoj sudnici II, a suđenje Blaškiću u sudnici I.
(Hina) vb rb
052010 MET may 98