PARIZ, 8. svibnja (Hina/AFP) - Talijansko-nizozemski astronomski satelit za otkrivanje gama i roentgenskog zračenja, BeppoSAX, zabilježio je 14. prosinca prošle godine vrlo snažan ali kratkotrajan bljesak - emisiju gama zraka koje,
kako vjeruju znanstvenici, dolaze iz galaksije udaljene dvanaest milijardi svjetlosnih godina od Zemlje, a to je najsnažnija ikad primijećena eksplozija u Svemiru.
PARIZ, 8. svibnja (Hina/AFP) - Talijansko-nizozemski astronomski
satelit za otkrivanje gama i roentgenskog zračenja, BeppoSAX,
zabilježio je 14. prosinca prošle godine vrlo snažan ali
kratkotrajan bljesak - emisiju gama zraka koje, kako vjeruju
znanstvenici, dolaze iz galaksije udaljene dvanaest milijardi
svjetlosnih godina od Zemlje, a to je najsnažnija ikad primijećena
eksplozija u Svemiru. #L#
Prema mišljenju triju ekipa znanstvenika koje iznose svoje
zaključke u britanskom časopisu "Nature", iako to potvrđuje da su
eksplozije s gama zračenjem najveći poznati izvori energije, to
otkriće dovodi u pitanje hipoteze kojima se sve do sada
objašnjavala ta vrsta pojava.
Od njihova posve slučajnog otkrivanja, godine 1967., uz pomoć dva
američka satelita VELA, čija je zadaća bila da nadziru primjenu
sporazuma o zabrani nuklearnih pokusa u atmosferi, bljeskovi s gama
zračenjem jedna su od najvećih neriješenih zagonetki u području
astrofizike.
Ti se bljeskovi mogu vidjeti samo izvan atmosfere, a u nekoliko
sekundi oslobađaju toliko energije koliko je Sunce oslobodi za više
milijardi godina. No, zbog kratke valne duljine gama zraka, uređaji
bilježe samo nagli porast zračenja, a ne mogu odrediti udaljenost
izvora. Na pitanje dolaze li iz naše galaksije ili iz nekog
izvangalaktičkog prostora, dugo vremena nije bilo odgovora.
Potkraj osamdesetih godina, astronomski sateliti za mjerenje gama
zračenja tipa Einstein (SAD), francuski teleskop SIGMA i
opservatorij CGRO (Compton Gamma-Ray Observatory u SAD-u)
zabilježili su oko tri tisuće tih bljeskova, ali nisu otkrili
njihov izvor. Odgovor je stigao tek 1997. godine zahvaljujući
satelitu BeppoSAX.
Taj talijansko-nizozemski satelit koji brzo i točno bilježi porast
gama zračenja, omogućuje da se ostali sateliti i uređaji na Zemlji
odmah usmjere prema mjestu s kojega dolazi. Tako je 28. veljače,
prvi put pronađen izvor zračenja: galaksija u blizini sazvježđa
Orion.
BeppoSAX je 14. prosinca zabilježio bljesak gama zraka GRB971214 u
sazvježđu Velikog medvjeda.
Nekoliko sati kasnije astronom David Helfand s Darmouth Collegea
(New Hampshire), uspio je u opservatoriju Kitt Peak u američkoj
saveznoj državi Arizoni fotografirati područje iz kojega je stigao
bljesak, a kasnije je u njemu otkrio i slabi izvor svjetlosti na
mjestu gdje je došlo do eksplozije. To je kasnije potvrđeno iz još
nekoliko svemirskih opservatorija.
Prema mišljenju autora jednog od tri članka objavljenih u časopisu
"Nature", američko-talijansko-indijska ekipa znanstvenika pod
vodstvom Shrinivasa Kulkarnia s kalifornijskog Tehnološkog
instituta (Caltech) iz Pasadene, koji je to promatrao uz pomoć
najvećeg teleskopa na svijetu (teleskop Keck, na Havajima), ta
galaksija magnitude 25,6 udaljena je od Zemlje oko dvanaest
milijardi svjetlosnih godina (a procjenjuje se da je svemir star
petnaest milijardi godina).
Ono što još više impresionira jest činjenica da je energija koja je
u jednoj sekundi odaslana u eksploziji GRB971214 pedeset puta veća
od one koju će naše Sunce odaslati za života (devet-deset milijardi
godina).
Takvo oslobađanje energije znanstvenike ostavlja zbunjenima.
Bljeskovi s gama zračenjem, tvrdili su u posljednje vrijeme, mogli
bi nastati zbog sudara neutronskih zvijezda, koje su jedan i pol
puta do tri puta teže od našeg Sunca, a promjer im je samo dvadesetak
kilometara.
Neutronske zvijezde su ostaci velikih zvijezda Supernova nakon
njihove eksplozije. No, galaksija u kojoj su nastali bljeskovi s
gama zračenjem tipična je galaksija u kojoj nastaju nove zvijezde,
u njoj nema starih zvijezda. Osim toga, oslobođena energija veća je
od one koja nastaje pri tim sudarima.
"Način na koji nastaju bljeskovi s gama zračenjem i dalje nije
poznat", kažu Shrinivas Kulkarni i njegovi kolege, a ono što je
zabilježeno promatranjima "predstavlja nov izazov za
teoretičare". Ova vrsta pojava zaslužuje naziv "hipernova" i pruža
novu prigodu za istraživanje udaljenih dijelova svemira, a to znači
svemira kakav je bio u svojoj mladosti.
(Hina) rug bnš
080145 MET may 98