NJEMAČKA 5. V. FR SURROI: MILOŠEVIĆ JE JEDINA PREPREKA MIRNOM RJEŠENJU

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 5. V. 1998. Mrkva bez batine Veton Surroi, izdavač albanskog lista "Koha ditore", smatra da Njemačka trenutačno ne bi trebala repatrirati izbjeglice. "List Vetona Surroia svakodnevno izvješćuje o sukobima između naoružanih Albanaca i vojnika jugoslavenske vojske duž albanske granice i o napadima specijalnih srpskih postrojba na albanska sela na Kosovu. Ni 36-godišnji sin jugoslavenskog diplomata ne zna 'rješenje' sukoba između Srba i kosovskih Albanaca. No, Surroi smatra da međunarodna zajednica nema političke volje čak ni za inicijative, koje bi trebale rezultirati prvim koracima prema dijalogu. 'Pokazali su Miloševiću mrkvu, a nisu mu istodobno priprijetili batinom', glasi Surroijev opis nedavne sjednice kontaktne skupine u Rimu. Pritom Surroi naglašava da bi jugoslavenski Predsjednik trebao biti okružen 'sigurnosnim kordonom': NATO-ovim postrojbama duž albanske granice, pojačavanjem kontingenta UN-a u Makedoniji i ostalim jasnim vojnim gestama. Napokon, Milošević je uvijek 'bio oštar u sukobima, a kasnije dobar u kompromisima', izjavljuje novinar Surroi. 'No, Milošević vjerojatno još uvijek ima osjećaj da njegova politika prema Kosovu može proći", konstatirao je Surroi i nakon najnovijih sankcija kontaktne skupine. Surroi je jedan od albanskih političara u Prištini koje je predsjednik Rugova primio u svoje savjetničko, a možda i pregovaračko tijelo, kako bi se suprotstavio kritici, usmjerenoj na njegov patrijarhalni stil vodstva i na njegovu umjerenu politiku. Rezultat toga višegodišnjeg ali dosad neuspješnog miroljubivog otpora jest nastanak Oslobodilačke vojske Kosova OVK, tvrde Rugovini unutarnjopolitički protivnici. Beograd smatra OVK terorističkom skupinom kojom upravljaju Albanci u egzilu, a Surroi uspoređuje tu organizaciju s latinskoameričkim ustaničkim pokretom. Izložena napadima srpskih specijalnih postojba, 'sela se naoružavaju, pretvarajući se u vojne postrojbe', smatra Surroi. U takvim okolnostima gotovo je nemoguća politička rasprava o budućem statusu Kosova kao treće republike u sastavu jugoslavenske federacije odnosno kao nezavisne države, tvrdi on. Surroi 'jednostavno više ne razumije' zašto Njemačka u takvoj situaciji vraća ratne izbjeglice i odbijene kandidate za azil. 'Ti se ljudi vraćaju u stanje još gore od onog iz vremena njihova bijega', ističe on. Neposredno nakon repatrijacije iz Njemačke, mnoge od njih posjetila je tajna policija jer srpske vlasti smatraju da OVK-om upravlja emigrantska zajednica, objašnjava Surroi. Upitan o zapovjedničkoj strukturi OVK, odgovara da nitko ne zna 'tko se krije iza toga'. Izbjegava i odgovor na pitanje za koji bi politički cilj glasovalo 1,9 milijuna kosovskih Albanaca. Za nezavisnost koju su sve članice kontaktne skupine proglasile nemogućom? G. 1989. Jugoslavenima se zasigurno nemogućom činila i nezavisna Hrvatska, Slovenija i Makedonija, uzvraća Surroi. Do početka rata u Bosni nemogućim im se činilo i ostvarivanje političkih ciljeva upotrebom sile, napominje on. Podjelu Kosova, prijedlog nekih u Srbiji, kosovski Albanci nikada neće prihvatiti već zato što bi ta opcija podrazumijevala preseljenje najmanje 600 tisuća Albanaca. Surroi pita je li još uopće moguće poništiti 'etnizaciju Srbije'. Već danas Srbi odlaze s Kosova a Mađari iz Vojvodine, dok Muslimani na Sandžaku mijenjaju svoje stanove sa Srbima u Bosni, podsjeća on. Neće li to okrutno 'rješenje' srpskog pitanja rezultirati otvaranjem još zamršenijeg albanskog pitanja? To nije nužno, smatra Surroi. Napokon, nitko se zasad ne zalaže ozbiljno za 'veliku Albaniju', napominje on. Doduše, nije jasno kako će Albanci u Makedoniji, Crnoj Gori, Albaniji i na Kosovu ubuduće komunicirati ako granice ne budu promijenjene, naglašava on. Na putu prema mirnom ispunjavanju tih želja 'ispriječio se samo Milošević', smatra Surroi" na kraju razgovora s Rolfom Paaschom. 060044 MET may 98